Juraj Dalmatinac

ilustracija
JURAJ DALMATINAC, reljef na oltarnoj grobnici biskupa Arnira, 1445., župna crkva u Kaštel Lukšiću
ilustracija1ilustracija2ilustracija3

Juraj Dalmatinac (latinizirano Georgius Dalmaticus i Georgius quondam Mathei de Jader), hrvatski kipar i graditelj (Zadar, početak XV. st.Šibenik, između 1473. i 1475). Vjerojatno se školovao u Veneciji u radionici kipara Giovannija i Bartolomea Bona i bio njihov suradnik pri izradbi kipova i ukrasa na Porta della Carta uz Duždevu palaču. Pretpostavlja se da je Juraj Dalmatinac kipar Schiavone koji je, po navodima Filaretea i Vasarija, učinio značajne stvari u Mletcima. U Veneciji je prihvatio stil kićene gotike (tzv. gotico fiorito), koji je tada bio na vrhuncu, ali sudeći po njegovim prvim radovima u domovini, prihvatio je i elemente novoga stila – toskanske renesanse. Stvaralačka i individualna sinteza gotike i renesanse prisutna je u cijelome njegovu djelu, pa je on prvi i najosebujniji predstavnik mješovita gotičko-renesansnoga stila, koji obilježava regionalnu umjetnost Dalmacije u drugoj polovici XV. i početku XVI. st.

Djelovao je u Dalmaciji kao graditelj i kipar od 1441. do 1473. ili 1475. Bio je glavni graditelj katedrale u Šibeniku. Svojom koncepcijom istočnoga dijela crkve dao joj je veličanstven oblik, dodavši joj poprečni brod i kupolu nad križištem, tri polukružne apside, krstionicu i sakristiju. Zidove koji nose bačvasti svod i kupolu sagradio je dosljedno primjenjujući svoje izvorno načelo spajanja tanjih kamenih ploča umetnutih u jači kameni okvir. Njegova su kiparska ostvarenja na katedrali: plastična dekoracija krstionice (likovi proroka, anđeli i krsni zdenac), kipovi apostola Petra i Pavla na sjevernom portalu, natpis o izgradnji koji pridržavaju dva renesansna putta te friz od sedamdeset i jedne glave na vanjskoj strani apsida (galerija realističkih portreta osebujnih fizionomija ljudi iz grada i okolice). Usporedno s radovima na šibenskoj katedrali, koju nije dovršio, preuzimao je i poslove u drugim dalmatinskim i talijanskim gradovima. U Splitu je 1446–48. izgradio kapelu sv. Arnira s oltarnom grobnicom (od 1835. u Kaštel Lukšiću), na kojoj je isklesao ležeći lik biskupa Arnira i prikaz njegova kamenovanja u reljefu renesansne kompozicije. Za katedralu je izgradio kapelu i oltar sv. Staša (1448). Ciborij kapele ukrašen je kasnogotičkim lišćem, a na vrhu su kipovi Navještenja. U gornjem dijelu oltara, ispod kamenoga baldahina, leži sv. Staš s mlinskim kamenom oko vrata dok su s prednje strane u reljefu prikazana četiri crkvena oca i prizor Bičevanje Krista, jedno od najboljih majstorovih ostvarenja, koje odaje kipara snažne individualnosti. U Splitu je također gradio ili pregradio nekoliko palača (Velika palača obitelji Papalić). – God. 1465–66. djelovao je u Dubrovniku, gdje je izgradio kulu sv. Katarine, dovršio Minčetu (na kojoj je prije radio talijanski graditelj M. Michelozzi) i isklesao snažni kip sv. Vlaha koji se nalazi u Sorkočevićevu ljetnikovcu). Djelovao je u Zadru (radovi u franjevačkoj crkvi), Pagu (gradnja novoga naselja, izradba dijela zidina i utvrda, pročelje župne crkve, biskupska palača) i Italiji (Rimini, Ravenna, Urbino). U Anconi, gdje je najviše radio, sačuvana su tri njegova velika djela, nastala 1451–60: Loža trgovaca (Loggia dei Mercanti) raskošna pročelja s četirima alegorijskim figurama svjetovnih krjeposti, među kojima se po realističkim oblicima renesansnoga ženskog akta ističe Milosrđe, veličanstven, bogato ukrašen portal crkve S. Francesco delle Scale s četirima velikim kipovima i reljefom Stigmatizacija sv. Franje te portal anconskih augustinaca, koji su dovršili talijanski majstori (1494).

Od mnogobrojnih Jurjevih suradnika ističu se A. Aleši, koji se poslije razvio u plodna i samostalna umjetnika, te I. Pribislavljić, s kojim je radio u Šibeniku i Anconi. Jurjeva umjetnička snaga i razgranata djelatnost odlučujuće su utjecale na daljnji razvoj dalmatinske arhitekture. S velikoga gradilišta šibenske katedrale, na kojoj je radio od 1441. pa sve do smrti, po cijeloj Dalmaciji širili su se arhitektonski, dekorativni i kiparski oblici što ih je on razvio. Analiza renesansne sastavnice u njegovim skulpturama i pojedinim arhitektonskim ostvarenjima pokazuje niz dodirnih točaka s Donatellovim i Michelozzijevim radovima. Zato su njegov dolazak i rad u Dalmaciji doveli do snažna širenja kasnogotičke dekoracije venecijanskih osobina, kao i do prvoga prodora najrazvijenijih firentinskih renesansnih oblika. Majstor Juraj po svojoj je darovitosti jedna od najjačih osobnosti naše starije umjetnosti i ravnopravno se svrstava u najbolje europske renesansne kipare sredine XV. st.

Juraj Dalmatinac. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2017. Pristupljeno 21.10.2017. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=29536>.