Karlovac

ilustracija
KARLOVAC
ilustracija1ilustracija2ilustracija3

Karlovac, grad u Pokuplju, 56 km jugozapadno od Zagreba, sjedište Karlovačke županije; 46 827 st. (2011). Leži u području sutoka rijekâ Kupe, Mrežnice, Korane i Dobre, na 112 m apsolutne visine. Važno je prometno središte. Metaloprerađivačka (plinske i parne turbine, Dieselovi motori, kotlovi, pumpe, alati, pribor za jelo, posuđe, čavli i dr.), elektronička, kemijska, tekstilna (sanitetski materijal, trikotaža i dr.), kožarska (obuća i dr.), drvna i prehrambena (mljekara, pivovara) industrija; ciglana; tiskarstvo. Tvrđava – jezgra grada – primjer je talijanskoga renesansnoga urbanizma, tzv. idealni grad (graditelj Matija Gambon). Građena je u obliku šestokrake zvijezde, podijeljene na 24 gotovo pravilna bloka s pravokutnim rasterom ulica. Na glavnom trgu, tzv. Zvijezdi, nalazi se ranobarokna franjevačka crkva Presvetoga Trojstva sa samostanom (XVII–XVIII. st.), Vojarna (1783), palača oružarne, pravoslavna crkva sv. Nikole (1784–86) i pil s kasnobaroknim kipom Bl. Djevice Marije. Na području grada sačuvan je veći broj baroknih palača (Frankapana, XVIII. st., danas Gradski muzej) i klasicističkih kuća (grofa Janka Draškovića, 1828) te mnogobrojne bidermajerske građanske kuće. Izvan tvrđave ističu se zgrada Hrvatske čitaonice (1838) i Zorin dom (1893), srednjovjekovni grad Dubovac (XIII–XVI. st.), crkva sv. Marije Snježne (XVII–XVIII. st.), kaštel u Turnju (XVI. st.) i dr. Nakon II. svjetskoga rata podignuta su, uglavnom na jugozapadnom dijelu grada, mnoga stambena naselja s kulturnim i gospodarskim sadržajima. U Karlovcu djeluju Gradski muzej i Galerija Vjekoslava Karasa (obje ustanove osnovane 1952), Muzej crkvene umjetnosti i rijetkih knjiga (osnovan 1987) i ZILIK (likovna kolonija u dječjem domu, osnovana 1974., koja prikuplja radove suvremenih umjetnika). – Osnovan je 13. VII. 1579. kao tvrđava za obranu Hrvatske i austrijskih nasljednih zemalja od Osmanlija, u poplavnom području između Kupe i Korane, podno utvrde Dubovac u posjedu obitelji Zrinskih. Tvrđavu je dao izgraditi nadvojvoda Karlo II. Štajerski, zapovjednik Hrvatske krajine, po kojem je Karlovac dobio ime (Carlstatt). U utvrdi je bila smještena jaka krajiška posada, koja je u više navrata porazila osmansku vojsku (1592., 1594., 1598., 1601., 1623., 1627., 1672). Ubrzo nakon izgradnje u njezinu su se predgrađu nastanili obrtnici i trgovci; njihovo naseljavanje ubrzao je kralj Rudolf II. podjelom gradskih privilegijâ Karlovcu (1581), što je kralj Ferdinand III. potvrdio (1639). Utvrdu je 1657. kralj Leopold I. dao temeljito pregraditi i pojačati je opkopima. Kao važno vojno uporište Karlovac je bio sjedište zapovjednika hrvatske Vojne krajine (1579–1630), Karlovačkoga generalata (1630–1787) i garnizona Slunjske pukovnije od 1746. Nakon austro-turskoga rata (1684–99) i Karlovačkoga mira (1699) izgubio je ulogu pograničnoga vojnog uporišta. Godine 1763. postao je slobodnom krajiškom općinom, a 15. XII. 1777. kraljica Marija Terezija podijelila mu je povlasticu slobodnoga kraljevskoga grada. Tada je izdvojen iz Vojne krajine i vraćen banskoj Hrvatskoj u sastavu novoosnovane Severinske županije. Za francuske uprave (1809–13) Karlovac je bio sjedište vojne i civilne Hrvatske u sastavu Ilirskih pokrajina. Nakon odlaska Francuza, od 1813., bio je u sastavu austrijskoga Kraljevstva Ilirije. Godine 1822. vraćen je banskoj Hrvatskoj; od 1851. sjedište je kotara, a 1874–86. i podžupanije. Razvitkom obrta i trgovačkog prometa u XVIII. i u prvoj polovici XIX. st. postao je najjače prometno i trgovačko središte u Hrvatskoj. Nagli gospodarski razvoj grada temeljio se na sustavu cestovnih i riječnih magistrala (Sava, Kupa), koje su preko Karlovca povezivale panonske krajeve s lukama sjevernoga Jadrana. Prve planski izgrađene ceste prema moru u XVIII. i XIX. st. polazile su iz Karlovca kao ishodišne točke: Karolinska (do Rijeke i Bakra), Jozefinska (do Senja) i Lujzinska (do Rijeke). Zahvaljujući jakoj gospodarskoj podlozi i snažnu građanstvu Karlovac je u prvoj polovici XIX. st. bio najistaknutije središte hrvatskoga narodnog preporoda. Razvojem grada kao industrijskoga, trgovačkog i obrtničkog središta u drugoj polovici XIX. st. dovršeno je njegovo urbano oblikovanje širenjem na predgrađa te gradnjom građanskih i javnih zgrada. Nakon gradnje željezničke pruge Zagreb–Rijeka 1873. došlo je do nagloga gospodarskog zastoja. Privredno se razvija nakon II. svjetskoga rata; postao je i značajno vojno središte. Na početku Domovinskoga rata Karlovac su napadale srpske pobunjeničke snage (posebno topništvom). Bojišnica je bila u južnim i istočnim prigradskim naseljima. Od siječnja 1992. ondje je bila crta prekida borbi koja je održana do poraza srpskih snaga u kolovozu 1995. Povremenih topničkih napada bilo je 1992–93. Poginuo je velik broj civila i znatno su oštećeni gradski objekti. U staroj su jezgri oštećene mnoge crkve, kapele i kuće. Pojedina prigradska naselja (Turanj, Kamensko i dr.) bila su teško razorena.

Karlovac. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 15.10.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=30588>.