Sedlar, Jakov, hrvatski filmski i kazališni redatelj (Split, 6. XI. 1952). Diplomirao je 1977. jugoslavenske jezike i književnosti i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a apsolvirao 1981. kazališnu režiju na Akademiji za kazalište, film i televiziju (danas Akademija dramske umjetnosti). Od 1966. do 1989. se profesionalno bavio vaterpolom (vratar u splitskom klubu Jadran, a od 1972. u zagrebačkome AVK Mladost). Od 1980. režira u kazalištima (oko 40 predstava), bio je ravnatelj Drame HNK-a u Zagrebu (1992–96), gdje je umirovljen 2018., te savjetnik za kulturu u Generalnom konzulatu RH u New Yorku (1996–2000). Nakon više dokumentarnih filmova, 1987. režirao je u američko-hrvatskoj produkciji cjelovečernji igrani film U sredini mojih dana (1987), o bolesnoj glumici koja doživljava ozdravljenje u Međugorju, a istoj se religijskoj tematici (navodnu Gospinu ukazanju u Međugorju 1981) vratio u američko-hrvatskom filmu Gospa (1994), spojivši ih s naglašenim nacionalno-političkim motivima koji su obilježili i ratnu melodramu o križnom putu Četverored (1999), prema romanu Ivana Aralice. Uspjelijim mu se drži nostalgijski film o odrastanju u Zagrebu 1950-ih Fergismajniht – Ne zaboravi me (1996), a slične je komorne poetike i Sjećanje na Georgiju (2002), oba po predlošcima Nine Škrabe, dočim je Agonija (1998) ekranizacija drame U agoniji Miroslava Krleže. Izazivajući često proturječne ideološke reakcije, estetski osporavan, u nastavku karijere režirao je, izvan institucionalne kinematografije, blizu 100 namjenskih, dokumentarnih i povijesno-dokumentarnih filmova o povijesnim, kazališnim i sportskim osobama, a namijenjenih televizijskom prikazivanju ili videodistribuciji npr. Tuđman – hrvatski George Washington (1997), Pravednik Stepinac (2009), Pavelić bez maske (2010), Tito bez maske (2010), 3069 (2019), Bilo jednom u Hrvatskoj (2022., o Franji Tuđmanu). U inozemnoj (često izraelskoj-američkoj) koprodukciji režirao je na engleskome ratnu dramu 260 dana (260 Days, 2025), o dječaku zatočenu nakon opsade Vukovara 1991., dočim je igrane filmove Milost mora (Mercy of the Sea, 2003), religijsko-fantazmagoričnu dramu o ženi koja kreće u potragu za sinom nestalim u Vukovaru 1991., i Utakmica (The Match, 2021), smješten u koncentracijski logor, te igrano-dokumentarne Jeruzalemski sindrom (2004) i Caffe Auschwitz (2011) korežirao sa sinom Dominikom (r. 1979).
