STRUKE:

Banovina

ilustracija
BANOVINA, Hrvatska Kostajnica, tvrđava
ilustracija1ilustracija2

Banovina (također Banska krajina, Banska zemlja i Banija), dio nekadašnjega područja Vojne krajine u Hrvatskoj, jugozapadno od Siska. Leži na rubu Panonske nizine (Posavina), između Save i donjih tokova Une, Kupe i Gline (pritok Kupe). Zauzima valovito pobrđe (prosječna visina 300 m) sa Zrinskom gorom (Priseka, 615 m) na jugu i nizinu Save i njezinih pritoka na sjeveru i sjeveroistoku. Ispresijecana je dolinama mnogobrojnih manjih vodenih tokova. Znatan je dio površine pod šumom (osobito oko Dvora i Hrvatske Kostajnice). Uz poljodjelstvo (krumpir, žitarice) važno je stočarstvo (svinja, govedo). Ležišta željezne rude (Zrinska gora). Prehrambena (industrija mesnih prerađevina u Petrinji) i drvna industrija (Petrinja, Glina, Hrvatska Kostajnica). Glavno je gradsko i gospodarsko središte Petrinja (15 480 st., 2011); ostala veća naselja: gradovi Glina (4667 st.) i Hrvatska Kostajnica (2130 st.) te Dvor (1425 st.).

Nastala je na području srednjovjekovnih slavonskih župa: Goričke, Gorske i Dubičke. Do 1479. pripadala je knezovima Blagajskima a potom Zagrebačkomu kaptolu. Zbog obrane od Osmanlija njezino je područje u XVI. st. uključeno u Hrvatsku krajinu. U XVI. st. na širem području bile su ustrojene posljednje crte hrvatske obrane pred Osmanlijama s nizom utvrda (Dubica, Kostajnica, Bihać, Zrin, Gvozdansko, Hrastovica, Sisak). Krajiški se zapovjednici nisu brinuli za obranu donjega Pokuplja, pa je to područje, koje je izravno štitilo Zagreb, vraćeno pod bansku upravu i prozvano Banskom krajinom (Banalia confinia); nazivalo se i Banskom zemljom, Banovinom, Pokupskom i Kupskom krajinom, odakle i naziv Banovina. Banska krajina protezala se od Karlovca do Ivanića. Nakon pobjede pod Siskom 1593., odnosno nakon pada osmanske Petrinje, na mjestu nekadanje Hrastovičke kapetanije utemeljena je 1595. Petrinjska kapetanija, a iznova utvrđena Petrinja postala je polazištem za oslobođenje prostora oko Zrinske gore i Pounja. Kako ban nije imao dovoljno novca za izdržavanje petrinjske posade, ta je kapetanija pripala Slavonskoj krajini i ostala u njoj do reorganizacije u XVIII. st. Kada su potkraj XVII. st. oslobođeni dijelovi Hrvatske, oslobođeno područje između Kupe, Une i Save omogućilo je proširenje Banske krajine (1703) i prebacivanje težišta obrane s Kupe na Unu. Reorganizacijom i podjelom Vojne krajine na pukovnije, podijeljena je i Banska krajina na Glinsku i Petrinjsku pukovniju (1750). Na područje Banije naseljivalo se već od kraja XV. i početka XVI. st. novo pučanstvo, koje je bježalo pred Osmanlijama, Hrvati i Vlasi. Kao dobri vojnici primani su u krajišku službu, a priljev Vlaha unio je promjene u dotadanju etničku strukturu. Suzivanje krajiških povlastica, nastojanje da se krajišnici izjednače s ostalim seljacima i povećanje nameta uzrokovali su krajiške bune (1730. i 1751). Od 1809. do 1813. Banovina je u sastavu Napoleonovih Ilirskih provincija. Razvojačenjem Vojne krajine 1873. ukinute su Glinska i Petrinjska pukovnija, a 1881. Banovina je ujedinjena s Hrvatskom. Tijekom 1880-ih i 1890-ih, u razdoblju ubrzavanja nacionalnointegracijskih procesa i u Hrvata i u Srba, glavno obilježje političkome životu Banovine daje sve snažnija polarizacija između lokalnih hrvatskih i srpskih političara. God. 1931., kada se u Kraljevini Jugoslaviji konstituiraju banovine kao administrativno-upravne cjeline, prostor Banovine bio je uključen u Savsku banovinu, s iznimkom dvorskoga kotara, koji je ušao u sklop Vrbaske banovine. To se nije izmijenilo ni 1939., kada je stvorena Banovina Hrvatska. U Nezavisnoj Državi Hrvatskoj Banovina je, zajedno sa Siskom i kotarom Bosanski Novi, bila sastavnim dijelom gorske župe, kojoj je središte bila Petrinja.

U razdoblju Drugoga svjetskog rata na prostoru Banovine razvio se vrlo snažan, dobroorganiziran antifašistički pokret, koji je djelovao od 1941. do 1945. U svibnju 1944. održano je u Topuskom Treće zasjedanje ZAVNOH-a. U vrijeme raspada Jugoslavije, odnosno u razdoblju stvaranja Republike Hrvatske, u ljeto 1991. jedinice JNA i naoružani dio lokalnoga srpskog stanovništva zauzeli su gotovo sveukupni prostor Banovine i protjerali najveći dio hrvatskog stanovništva. U sastav Republike Hrvatske prostor Banovine integriran je tek vojno-redarstvenom akcijom »Oluja« u kolovozu 1995.

Banovina. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 16.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=5741>.