Agadir (arapski Aġadīr), grad na atlantskoj obali u jugozapadnome dijelu Maroka, u podnožju Atlasa, sjeverno od ušća rijeke Sus (Souss); 504 768 st. (2024). Velik udio stanovništva čine Berberi. Ubraja se u najjača turistička središta države (blaga sredozemna klima privlači turiste cijele godine; 10 km duga plaža); važna ribarska i trgovačka luka te industrijski grad. Sveučilište Ibn Zohr, visoke škole, muzeji (berberske baštine, povijesni, umjetnički), džamija Loubnane. Souk al-Had (najveća tržnica u Africi), vrtovi (Ibn Zejduna, Olhão), ostatci sultanskoga dvorca (sagrađen 1540., proširen 1752). Izvoz sardina, agruma, maslina i povrća iz poljoprivredne okolice (dolina rijeke Sus) te kobalta, mangana i cinka. Proizvodnja sagova, konzerviranje riba, tekstilna, metalna i cementna industrija. Međunarodna zračna luka Al Massira. Stari dio Agadira stradao je 1960. u katastrofalnom potresu (12 000 mrtvih). Novi Agadir podignut je južnije od razorenoga.
Agadirska kriza. God. 1911. izbila je Agadirska kriza vezana uz njemačko-francusko sukobljavanje na afričkom kontinentu. Pošto su se francuske trupe iskrcale u Fèsu prilikom pobune protiv marokanskog sultana Mulaja Hafida, Njemačka je u Agadir uputila topovnjaču Panther i postavila zahtjev da joj Francuska, za priznavanje prava na slobodnu akciju u Maroku, ustupi Francuski Kongo. Francuska vlada nije na to pristala, a to je izazvalo tešku krizu i veliku opasnost od izbijanja rata. Kriza je riješena pošto je Francusku poduprla Velika Britanija. Njemačka je vlada tada morala pristati na kompromis: priznala je Francuzima pravo na slobodu akcije u Maroku u zamjenu za dio Francuskoga Konga (275 000 km²). Agadirska kriza učvrstila je francusko-britanski savez (»Srdačnu antantu«, Entente Cordiale).
