Baltimore [bɔ:'ltəmɔ:ɹ], David, američki biolog (New York, 7. III. 1938 – Woods Hole, Massachusetts, 6. IX. 2025). Završio je biologiju na Swarthmore College u Pennsylvaniji 1960. te doktorirao 1962. na Rockefellerovom institutu u New Yorku (od 1965. Rockefellerovo sveučilište), specijaliziravši se za virologiju. Radio je u Salkovom institutu za biološka istraživanja u San Diegu 1965–68., na Massachusetts Institute of Technology 1968–90 (od 1973. kao profesor mikrobiologije u Centru za proučavanje raka, a 1982–90. bio je i ravnatelj Whiteheadova instituta za biomedicinska istraživanja) i 1994–97., na Rockefellerovom sveučilištu 1990–94. te na California Institute of Technology od 1997 (kao predsjednik instituta 1997–2005., potom profesor biologije). Bio je član Američke akademije umjetnosti i znanosti od 1974. Istraživanja je temeljio na otkrićima Peytona Francisa Rousa o virusima koji s pomoću reverzne transkripcije u određenim okolnostima uvjetuju zloćudne procese, prenoseći genetičku informaciju sa svoje RNA u komplementarnu DNA koja se ugradi u DNA domaćina, a tako izmijenjena DNA može uzrokovati zloćudnu promjenu stanice i pojavu raka. Zajedno s Howardom Teminom i Renatom Dulbeccom dobio je 1975. Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu, za otkrića u području interakcija između tumorskih, odnosno onkogenih virusa i genetičkog materijala stanica.