Belona (latinski Bellona, od starijega Duellōna, prema bellum/duellum: rat), rimska božica rata, sestra boga Marsa o kojem je bila donekle neovisna. U zavjetnoj formuli Publija Decija Mura njezin se zaziv, kao samosvojne ratne božice, nalazi na trećem mjestu, iza Jana i rimskoga državnog trojstva (Jupiter, Mars, Kvirin). Izvorno je bila sabinjanska božica. Kult joj je potvrđen u Laciju na natpisima iz V. st. pr. Kr. Ikonografski je prikazivana kao zmijokosa neman nalik gorgoni, sa šljemom te kopljem ili štitom, poistovjećena s grčkom Enijom, a za mitridatskih ratova (88. do 64. pr. Kr.) i s kapadokijskom božicom Ma. Njezin je hram dao sagraditi Apije Klaudije Slijepi u III. st. pr. Kr. na Martovu polju izvan gradskih međa. U njemu se Senat susretao s vojskovođom pobjednikom, koji nije smio ući u grad, te raspravljao o trijumfu; tu se također pregovaralo s neprijateljskim poslanicima. Hramovi su joj zabilježeni diljem Europe jer je njezin kult, često okrutan, pratio rimske legije. Belonine obredne svetkovine održavale su se 3. lipnja, a uključivale su proricanje budućih događaja i samoozljeđivanje zanesenih štovatelja ratnim sjekirama, što je pjesnički prikazao Albije Tibul u svojoj šestoj elegiji. Likovno su je prikazali Camillo Ballini, Guercino, Peter Paul Rubens, Rembrandt i Auguste Rodin.
