Betancourt [betaŋku'r], Rómulo (puno prezime Betancourt Bello), venezuelski političar (Guatire, 22. II. 1908 – New York, 28. IX. 1981). Studirao je pravo na Središnjem sveučilištu Venezuele u Caracasu. Kao sudionik studentskih prosvjeda protiv diktature Juana Vicentea Gómeza 1928. bio je kratko zatvoren te je izbjegao u Kostariku gdje je neko vrijeme bio član Komunističke stranke. U Venezuelu se vratio 1936. i bio tajnik ilegalne Nacionalne demokratske stranke, ponovno izgnan 1939 (u Čile) pa se ponovno vratio 1941. kada je bio među osnivačima socijaldemokratski orijentirane Demokratske akcije (AD) koja je iste godine legalizirana. Ta je stranka u savezu s mlađim časnicima državnim udarom u listopadu 1945. svrgnula generala Isaíasa Medinu Angaritu te je Betancourt postao privremeni predsjednik republike na čelu vojno-civilne hunte koja je uvela opće pravo glasa te provela 1946. slobodne izbore za Ustavotvornu skupštinu na kojima je AD osvojio veliku većinu. U tom su razdoblju legalizirani sindikati i znatno povećani porezi na prihode stranih naftnih kompanija, a 1947. donesen je demokratski Ustav nakon čega su održani novi izbori na kojima je za predsjednika izabran kandidat AD-a Rómulo Gallegos (Betancourt se u skladu s obećanjem po dolasku na vlast nije kandidirao). Pošto je u veljači 1948. napustio predsjednički položaj, postao je predsjednik AD-a, ali je u studenom iste godine, nakon vojnog puča, ponovno otišao u progonstvo (Kuba, Kostarika, Portoriko). Nakon pada vojne diktature Marcosa Péreza Jiméneza 1958., izabran je na slobodnim izborima potkraj te godine za predsjednika Venezuele te je stupio na položaj u veljači 1959. Tijekom njegovog drugoga mandata (do 1964) donesen je novi Ustav (1961), započeta je agrarna reforma i državnim intervencionizmom potican industrijski razvoj te je osnovana državna naftna kompanija, a Venezuela je bila među utemeljiteljima OPEC-a (1960). Betancourt se ujedno suočio s nekoliko vojnih pobuna, kao i s pojavom ljevičarske gerile (koju je poticala Kuba), a 1960. preživio je atentat koji su na njega izveli agenti Dominikanske Republike. U vanjskoj politici inaugurirao je tzv. Betancourtovu doktrinu temeljem koje je Venezuela prekinula diplomatske odnose s većinom država koje ne poštuju demokratske slobode (i desničarskim vojnim diktaturama i komunističkim zemljama). Po isteku mandata postao je doživotni senator.
