Cardano [karda:'no], Gerolamo (također Girolamo i Geronimo, latinizirano ime Hieronymus Cardanus), talijanski matematičar, liječnik, filozof i polihistor (Pavia, 24. IX. 1501 – Rim, 21. IX. 1576). Diplomirao je medicinu 1526. na Sveučilištu u Padovi. Bio je profesor medicine na sveučilištima u Paviji (1543–51. i 1559–62) i Bologni (1562–70), istaknuo se kao liječnik i napisao više medicinskih rasprava (prvi je klinički opisao trbušni tifus), a zapaženo se bavio i astrologijom te kriptografijom (koncipirao je Cardanovu rešetku, metodu pisanja tajnih poruka pomoću mreže). Njegovi su matematički radovi utjecali na daljnji razvoj algebre; bio je među prvim matematičarima koji su računali s kompleksnim brojevima te prvi europski matematičar koji je sustavno rabio negativne brojeve. Prvo mu je matematičko djelo Aritmetička praksa i mjerenje jednine (Practica arithmetice et mensurandi singularis, 1539), a glavno Knjiga o velikom umijeću ili o pravilima algebre (Artis magnae sive de regulis algebrae liber unus, 1545), u kojem je objavio formule za izračunavanje korijena kubne jednadžbe (Cardanova formula). Dao je i prvi opis vjerojatnosti (u Knjizi o igrama na sreću – Liber de ludo aleae, objavljenoj u sklopu Sabranih djela – Opera omnia u 10 svezaka, 1663). Napisao je niz filozofskih traktata u kojima je spajao kasnoskolastički aristotelizam i renesansni platonizam, osobito se baveći pitanjima kozmičkog, božanskog, ljudskog i zemaljskog reda, besmrtnosti duše, uloge razboritosti u praktičnom djelovanju i držeći da je potpuna spoznaja moguća samo u matematici (O utjesi – De consolatione, 1543; O mudrosti – De sapientia, 1544; O besmrtnosti duše – De animi immortalitate, 1545). Polazeći od ideje jedinstva svega, odn. sveopćih korespondencija te razmatranja odnosa jednostavnih i složenih formi, objavio je dva opsežna djela enciklopedijskoga zamaha u kojima je opisivao svemir, prirodne pojave, minerale, biljke, životinje, ljudsko tijelo, tehničke izume i okultne fenomene: O suptilnosti stvari (De subtilitate rerum, 1550) i O raznolikosti stvari (De rerum varietate, 1557). Bavio se i mehanikom te je izumio kardanski ovjes i kardanski zglob. Optužen 1570. za herezu (između ostaloga jer je sastavio natalni horoskop Isusa Krista), spašen je intervencijom nekolicine kardinala te je od 1571. živio povučeno u Rimu, od 1573. uz novčanu potporu pape Grgura XIII., posvetivši se pisanju postumno tiskane autobiografije (Knjiga o momu životu – De propria vita liber, 1643).
Po njem su nazvani krater na Mjesecu (Cardanus) i planetoid (11421 Cardano).
