Edirne [εdi'rnε] (naši nazivi Jedrene i Drinopolje), glavni grad istoimene pogranične pokrajine u europskome dijelu Turske, u povijesnoj i kulturnoj pokrajini Trakiji, na ušću Tundže u Maricu; 180 002 st. (procjena 2022). Trakijsko sveučilište (osnovano 1982); etnografski muzeji, muzej turske i islamske umjetnosti. U starome su dijelu grada djelomično očuvane rimske zidine. Među građevinama ističu se Stara džamija (Eski Cami; 1414), džamija Üç Şerefeli (1447), kompleks Bajazida II. (1484–88) te džamija Selima II. (1575), remek-djelo turskoga graditelja Sinana na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine od 2011. Prehrambena industrija (sir i dr.), preradba kože, proizvodnja sagova i ćilima te ružina ulja. Tradicionalnu umjetnost izradbe pločica i keramike danas je zamijenilo drvorezbarstvo. – Grad je osnovao rimski car Hadrijan (Hadrianopolis ili Adrianopolis) na mjestu stare Uscudame. Ondje je Konstantin I. Veliki 323. pobijedio Licinija, 378. Vizigoti rimskog cara Valenta, a 1205. Bugari latinskog cara Balduina. Osmanlije su ga zauzeli 1361., pa je bio prijestolnica sultanȃ od 1365. do 1453. Godine 1829. sklopljen je u Edirneu mir kojim je okončan Rusko-turski rat 1828–29. Za Prvoga balkanskog rata Bugari su osvojili grad 26. III. 1913., nakon duge opsade i uz pomoć srpske vojske, ali su ga u Drugome balkanskom ratu Osmanlije opet zauzeli (22. VII. 1913). Nakon I. svjetskog rata pripao je Grčkoj, a 1922. Turskoj (potvrđeno mirom u Lausannei 1923).
