Hajduk (HNK Hajduk), nogometni klub iz Splita. Osnovan je odlukom Carskoga namjesništva u Zadru 13. II. 1911., njegovo su utemeljenje potaknuli splitski studenti u Pragu Fabjan (Fabijan) Kaliterna, Lucijan Stella, Ivan Šakić i Vjekoslav Ivanišević, ime mu je dao Josip Barač, a prvi predsjednik bio je Kruno Kolombatović. Poznati pod nadimkom »bili« (zbog gornjega dijela dresa karakteristično bijele boje), prvu utakmicu (11. VI. 1911) Hajdukovi su igrači odigrali protiv momčadi domaćih talijanaša Calcio Spalato, pobijedivši 9 : 0.
Uspon Hajduka prekinuo je I. svjetski rat, većina igrača poslana je na bojište, dio je uprave interniran, no klub je uspješno obnovljen 1918. Prije početka održavanja državnoga prvenstva, pobjeđivao je na prvenstvu Splita, potom je, osvojivši prvenstvo Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca odn. Kraljevine Jugoslavije (1927., 1929), nastavio s uspješnim igrama tijekom 1930-ih (osobito su se isticali znameniti napadači Leo Lemešić i Vladimir [Vlade] Kragić), bio je pobjednik prvenstva Banovine Hrvatske 1941., no prema naredbi Giuseppea Bastianinija djelovanje Hajduka zabranjeno je iste godine zbog talijanske okupacije Splita. Klub je ponovno pokrenut inicijativom partizana, koji su momčad i djelatnike prevezli na slobodni teritorij Visa, gdje se 7. V. 1944. održala skupština, nakon čega je Hajduk ubrzo prebačen u partizanski vojnički logor Gravina u Italiji, gdje je igrao protiv reprezentacija savezničkih jedinica. U Split se vratio u listopadu 1944., potkraj 1945. je ponovno zadobio status građanskoga kluba. Osvojio je dva naslova prvaka hrvatske lige (1945–46), potom je prvi veći uspjeh nakon rata, kao jedan od tzv. velike četvorke (uz Dinamo, Crvenu zvezdu i Partizan), postigao nakon što ga je vodio istaknuti trener Luka – Barba Kaliterna (1948–51; klub je uspješno vodio i 1923–37), osvojivši 1950. bez poraza prvenstvo Jugoslavije; 29. X. iste godine odigrao je važnu utakmicu protiv Crvene zvezde (2 : 1), dan uoči koje je osnovana Torcida, najstarija europska navijačka skupina. Naslov prvaka Jugoslavije Hajduk je ponovno osvojio 1952. i 1955 (te godine spektakularno pobijedivši Dinamo 6 : 0), nakon čega je zapao u teškoće – u vrh klupskoga nogometa vratio se tek osvajanjem kupa 1967.
Učvrstivši poziciju osvajanjem prvenstva 1971. te ponovno kupa 1972–73., iznimne rezultate nastavio je pod vodstvom trenera Tomislava Ivića (1973–76. i 1978–80), osvojivši triput državno prvenstvo (1974–75., 1979), te dvaput kup (1974. i 1976). Nakon toga Hajduk je državni kup osvojio još četiri puta (1977., 1984., 1987. i 1991). U natjecanjima u organizaciji UEFA-e debitirao je 1967., najveća postignuća ostvarivši plasmanima u polufinale Kupa pobjednika kupova (1973) te Kupa UEFA-e (1984). U prvoj polovici 1990-ih dobio je zamah pod vodstvom trenera Stanka Poklepovića (1991–93; vodio je klub i 1984–86) i Ivana Katalinića (1993–95., također 2004). Prvenstvo Hrvatske osvojio je šest puta (1992., 1994–95., 2001., 2004–05), osam puta hrvatski kup (1993., 1995., 2000., 2003., 2010., 2013., 2022–23) te šest puta superkup (1992–95., 2004–05).
Najviše su utakmica za nj odigrali Frane Matošić (739; ujedno najviše pogodaka – 729), Ivan (Ivica) Hlevnjak (665), Slavko Luštica (634), Ljubomir Kokeza (625) i Bernard – Bajdo Vukas (615). Za Hajduk su nastupali i mnogi drugi istaknuti igrači, npr. Vladimir Beara, Petar Nadoveza, Dragan Holcer, Ivan (Iko) Buljan, Jurica (Jure) Jerković, Vilson Džoni, I. Katalinić, Dražen Mužinić i Slaviša Žungul, a u novije doba Igor Štimac, Slaven Bilić, Alen Bokšić, Aljoša Asanović, Robert Jarni, Milan Rapaić, Igor Tudor, Stipe Pletikosa i Darijo Srna. Klub od 1948. izdaje list Hajdukov vjesnik (poslije Hajduk). Prijašnji stadion Hajduka bio je na tzv. Starome placu u Splitu, a od 1979. gradski je stadion smješten u četvrti Poljud. Ivo Tijardović je klubu 1926. posvetio operetu Kraljica lopte, a povijest Hajduka je jedna od glavnih tema TV serije Velo misto (1980–81), prema scenariju Miljenka Smoje.
