Imola [i:'~], grad na obali rijeke Santerno u Emiliji i Romanji, 34 km jugoistočno od Bologne, sjeverna Italija; 69 551 st. (2021). U povijesnom središtu ističu se katedrala San Cassiano iz 1187 (dograđivana u XVII. i XVIII. st.) i tvrđava obitelji Sforza (XV. st., u njoj je od 1989. Međunarodna klavirska akademija); muzej i knjižnica sa zbirkom vrijednih inkunabula, muzej keramike; prostrani parkovi. Metaloprerađivačka i prehrambena industrija, proizvodnja keramike, stakla, obuće. Autodrom (utrke Formule I). – U II. st. pr. Kr. rimsko naselje Forum Cornelii uz cestu via Aemilia, u I. st. pr. Kr. municipij i trgovačko središte. Karolinzi su je u VIII. st. darovali Papinskoj Državi u okviru koje je 1084. dobila status gradske komune. Od sredine XIV. st. bila je feudalni posjed plemićkih obitelji Alidosi, Visconti, Manfredi i Sforza te od 1499. Cesarea Borgie nakon pada kojega se 1504. Imola vratila pod izravnu papinsku vlast pod kojom je ostala (osim napoleonskog razdoblja) do 1859. kada je ušla u stastav Pijemonta, odnosno Italije.
