Izmir (turski İzmir [i'zmir], prije Smirna), glavni grad istoimene pokrajine i luka na obali Egejskoga mora (Izmirski zaljev), u zapadnoj Turskoj; treći najveći grad zemlje; 2 948 160 st. (procjena 2022). Izgradnjom željezničkih pruga u drugoj polovici XIX. st., koje ga povezuju s bogatim zaleđem (veze s Ankarom, Konyom i Adanom), Izmir je postao važna trgovačka luka. Živo je prometno čvorište s međunarodnom zračnom lukom Adnan Menderes i najvećom izvoznom i drugom najvećom uvoznom lukom u zemlji (ima i vlastiti terminal za kruzere). Više sveučilišta (najstarije osnovano 1920; najveće je Egejsko, osnovano 1955), arheološki istraživački institut za zapadnu Anatoliju; Umjetnički centar Arkas, arheološki, etnološki, Atatürkov (1941), željeznički i drugi muzeji. Rimsko kazalište (54), džamija Hisar (1597; najveća u Izmiru), sahat-kula (1901). Izmir se ubraja među vodeća industrijska središta u zemlji. Industrijska proizvodnja čelika, papira, kemikalija i poljoprivrednih proizvoda. Brodogradnja, metalna, tekstilna i prehrambena industrija, rafinerija nafte, sklapanje kamiona i autobusa, proizvodnja superfosfata, automobilskih guma, preradba duhana, obradba kože. Izvoz poljoprivrednih proizvoda proizvedenih u okolici (smokve, duhan, grožđice i pamuk). Međunarodni sajmovi (najstariji ima tradiciju od 1927). Turizam (kupališni, termalni); oko 55 km jugoistočno od grada nalazi se antički Efez, a 80 km sjeverno od grada antički Pergam. Pergam i njegov višeslojni kulturni pejzaž od 2014. su na UNESCO-ovu popisu zaštićene svjetske kulturne baštine, a Efez od 2015. – Drevna eolska, pa jonska kolonija Smirna (grčki Σμύρνα, Smýrna i Σμύρνη, Smýrnē); 575. pr. Kr. razorio ju je lidijski kralj Alijat. Grad je obnovljen po zamisli Aleksandra III. Velikoga. Od IV. st. bio je u sklopu Bizantskoga Carstva, a od 1424. do 1919. Osmanskoga Carstva. Od 1919. do 1922. nalazio se pod grčkom okupacijom, a otada je u sastavu Turske.
