Jones [ọunz], George, američki country-pjevač (Saratoga, Texas, 12. IX. 1931 – Nashville, Tennessee, 26. IV. 2013). Iz siromašne radničke obitelji, rano se priučio gitari te kao tinejdžer nastupao kao ulični svirač i na radijskim postajama u Jasperu i Beaumontu, gdje je 1954. započeo snimati singlove (u početku uglavnom na vlastite tekstove), isprva pod utjecajem honky-tonk stila Hanka Williamsa i Leftyja Frizzella, kao i tad popularnoga rockabillyja, razvidnim na ranim albumima Grand Ole Opry’s New Star (1956) i George Jones Sings White Lightning and Other Favorites (1959), s komercijalno uspjelom skladbom »White Lightning«. Prepoznatljiv po dinamičnu baritonskom rasponu te specifičnoj, naizgled intuitivnoj tehnici fraziranja, popularnost je od 1960-ih povećavao ponajviše zahvaljujući produkcijski uglađenim baladama (»The Window Up Above«, »Tender Years«, »She Think I Still Care«), premda se okušao i u tradiciji gospela (npr. album Homecoming in Heaven, 1962). Uza zapažene samostalne albume (npr. I’m a People, 1966; Walk Through This World With Me, 1967; The Grand Tour, 1974), do početka 1980-ih učestalo je snimao albume u duetu (osam sa suprugom Tammy Wynette 1971–81), produkcijski se uklopivši u tzv. countrypolitan-zvuk, svojevrstan spoj countryja i popa. Boreći se s ovisnošću o narkoticima i alkoholom, albume je objavljivao sve do početka XXI. st. (ukupno više od 50), uz povremene proboje na opće ljestvice slušanosti (Still the Same Ole Me, 1981; Walls Can Fall, 1992; Cold Hard Truths, 1999), temelje čemu je postavio albumom I Am What I Am (1980), prodanim u više od milijun primjeraka (balada »He Stopped Loving Her Today« uvrštava se u vrhunce countryja uopće). Na country-ljestvicama slušanosti zastupljen je pak s rekordne 143 skladbe (od čega 14 na prvome mjestu), a mnogi su ga smatrali najboljim američkim pjevačem (među ostalim Frank Sinatra, Johnny Cash i Leonard Cohen). U Kuću slavnih country-glazbe (Country Music Hall of Fame) uveden je 1992.
