Leach [li:č], Edmund (Ronald), britanski antropolog (Sidmouth, Devon, 7. XI. 1910 – Cambridge, 6. I. 1989). Završio je preddiplomski studij strojarstva na Sveučilištu Cambridge (1932) i doktorirao socijalnu antropologiju na London School of Economics (1947). Za II. svjetskog rata bio je časnik u Burmi (Mjanmar). Predavao je antropologiju na London School of Economics (1947–53) i Sveučilištu Cambridge (1953–78), gdje je bio i rektor King’s Collegea (1966–79). Bio je također predsjednik Kraljevskog antropološkog instituta (1971–75), redoviti član Britanske akademije od 1972., a 1975. dodijeljena mu je titula viteza (Sir). Učenik Bronisława Malinowskog i Raymonda Firtha (koji mu je bio mentor), a smatra ga se jednim od najoriginalnijih mislilaca britanske socijalne antropologije koji se kritički odnosio prema nekim aspektima njezine tadašnje dominantne funkcionalističke teorijsko-metodološke orijentacije. Njegov pristup kombinacija je britanskog funkcionalizma i francuskog strukturalizma, napose Claudea Lévi-Straussa, pri čemu se kritički odnosio prema oba pristupa. Pojam funkcija, za razliku od Malinowskoga i Alfreda Radcliffe-Browna, definirao je matematički kao odnose između komponenti koje dalje tvore povezane totalitete, tj. sustave odnosa međusobno povezane zakonima transformacije. Terenska istraživanja provodio je u Burmi i na Šri Lanki. U knjizi Politički sustavi burmanskog visočja (Political Systems of Highland Burma, 1954), jednom od najutjecajnijih klasika političke antropologije, u opreci s njezinim dotadašnjim strukturalno-funkcionalnim pristupom koji je političke sustave tumačio kao stabilne i statične sustave ravnoteže upozorio je na nestabilnost, fragmentiranost i dinamičnost burmanskih kachinskih političkih sustava te na postojanje znatnog jaza između apstraktnih modela političkih struktura kakve su opisivali antropolozi i političke stvarnosti, čime je nagovijestio zaokret prema procesno orijentiranim pristupima u političkoj antropologiji. U monografiji Pul Eliya, selo u Cejlonu: proučavanje zemljišnog posjeda i srodstva (Pul Eliya, a Village in Ceylon: A Study of Land Tenure and Kinship, 1961) suprotstavio se teoriji britanske socijalne antropologije o pitanju srodstva, izloživši tezu da raspored i struktura posjedovanja zemlje, a ne samo podrijetlo, mogu tvoriti temeljno načelo društvene strukture zajednica. Bavio se i analizom rituala i mitova, semiotikom, simboličkom komunikacijom i antropološkom teorijom. Ostala značajnija djela: Ponovno promišljanje antropologije (Rethinking Anthropology, 1961), Postanak kao mit (Genesis as Myth, 1970), Kultura i komunikacija (Culture and Communication, 1976).
