Malinowski (engl. izgovor [mælinɔ'vski], poljski [mal’ino'fsk’i]), Bronisław (Kaspar), britanski antropolog i etnolog poljskoga podrijetla (Krakov, 7. IV. 1884 – New Haven, Connecticut, 16. V. 1942). Filozofiju je završio doktoratom na Jagiellonskom sveučilištu u Krakovu 1908., a etnologiju je doktorirao na London School of Economics 1916. Terenski je 1914–18. istraživao u Novoj Gvineji, na otočju Trobriand. Predavao je etnologiju na London School of Economics (1921–38., od 1927. kao redoviti profesor i prvi pročelnik Katedre za socijalnu antropologiju). U trenutku izbijanja II. svjetskog rata boravio je u SAD-u, gdje je potom ostao kao gostujući profesor na Sveučilištu Yale (1939–42), ujedno javno istupajući protiv nacizma. Drži ga se utemeljiteljem modernog etnografskoga terenskog rada. U antropologiju je uveo metodu promatranja sa sudjelovanjem (participative method), naglašavajući važnost vođenja detaljnih terenskih bilješki i dnevnika, poznavanja i dobrog vladanja jezicima proučavanih skupina te aktivnog sudjelovanja u životu proučavane zajednice: svojevrsnog »uranjanja« u njihovu kulturu radi shvaćanja »urođeničke točke gledišta«, uz posebnu pozornost na »sitnice iz svakodnevnog života« koje pružaju uvid u subjektivnu dinamiku svakodnevice proučavane zajednice. Na temelju boravka na Trobriandu nastala je knjiga Argounauti zapadnoga Pacifika (Argonauts of the Western Pacific, 1922), jedna od prvih modernih etnografija i prvi primjer ekonomske antropologije, u kojoj opisuje »prsten kula«, složeni sustav ceremonijalne razmjene na Trobriandu (djelo je bilo izvor podataka za Esej o daru Marcela Maussa 1925). U knjizi Seks i represija u primitivnom društvu (Sex and Repression in Savage Society, 1927) kritizirao je psihoanalizu Sigmunda Freuda i osporavao univerzalnost Edipova kompleksa, a seksualnošću se bavio i u knjizi Seksualni život divljaka u sjeverozapadnoj Melaneziji (The Sexual Life of Savages in North-Western Melanesia, 1929), o životnom ciklusu Trobrianđana od rođenja, puberteta i bračnoga života do smrti. U knjizi Koraljni vrtovi i njihova magija (Coral Gardens and Their Magic, 1935), s temama podrijetla, braka, magije i sustava razmjene u kontekstu trobriandskoga godišnjega poljoprivrednog ciklusa, razvio je ideju »fatičkoga zajedništva« (phatic communion), utjecajan pojam u lingvistici koji podrazumijeva oblik komunikacije kojemu svrha nije prijenos informacija već održavanje društvenoga kontakta (prema fatičkoj funkciji jezika), a važnost magije tumačio je funkcionalistički, smatrajući da je njezina osnovna funkcija uspostavljanje ljudskog nadzora nad domenama koje su inače izvan njihove kontrole. Uz Alfreda Radcliffe-Brownea glavni je predstavnik i utemeljitelj britanskoga funkcionalizma, dominantne teorijsko-metodološke paradigme britanske socijalne antropologije XX. st. Funkcionalizam Malinowskoga zasnivao se na tezi da kultura postoji kako bi zadovoljila osnovne biološke, psihološke i društvene potrebe pojedinca, pri čem kulturne institucije predstavljaju integrirane odgovore na različite potrebe. Kulturu je koncipirao kao utilitarnu, prilagodljivu i funkcionalno integriranu cjelinu, a proces tumačenja kulture podrazumijevao je razlučivanje njezinih funkcija. Znatno je pridonio preobrazbi britanske socijalne antropologije od discipline u kojoj su dominirali dijakronijski pristup, evolucionizam i tzv. antropologija iz naslonjača (armchair anthropology) u disciplinu koja se temelji na intenzivnome terenskom radu i sinkronijskom proučavanju kulture kao integrirane cjeline. Podučavao je i utjecao na neke od najvažnijih britanskih socijalnih antropologa (Raymond Firth, Edward Evan Evans-Pritchard, Edmund Leach, Meyer Fortes). Ostala značajnija djela: Obitelj među australskim Aboriginima (The Family among the Australian Aborigines, 1913), Magija, znanost i religija (Magic, Science and Religion, 1925), Zločin i običaji u primitivnom društvu (Crime and Custom in Savage Society, 1926), Znanstvena teorija kulture (A Scientific Theory of Culture, 1944).
