Lewin [le:'vi:n], Kurt, njemačko-američki psiholog (Mogilno, danas u Poljskoj, 9. IX. 1890 – Newtonville, Massachusetts, 12. II. 1947). Na Sveučilištu u Berlinu doktorirao je psihologiju 1914. Nakon I. svjetskoga rata ondje je u Psihologijskom institutu surađivao s Maxom Wertheimerom, Kurtom Koffkom i Wolfgangom Köhlerom te je od 1927. bio sveučilišni profesor. U SAD je emigrirao 1933. te radio na Sveučilištu Iowa (1935–44) i u Massachusetts Institute of Technology od 1944. do smrti (ondje je utemeljio Istraživački centar za grupnu dinamiku). Poznat je po psihološkoj teoriji polja, koju je iznio u djelu Načela topološke psihologije (Principles of Topological Psychology, 1936), prema kojoj ljudsko ponašanje ovisi o pojedinčevoj psihološkoj okolini s kojom on čini dinamički sustav, a moguće ga je promatrati samo promatranjem cjelokupne situacije. Ponašanje je dakle uvjetovano međudjelovanjem neovisnih čimbenika prisutnih u određenom trenutku i Lewin ga je prikazao s pomoću mape ispunjene pojedinčevim potrebama, željama i ciljevima te strelicama koje označavaju smjer i jačinu tih fenomena, a svi djeluju kao cjelina (gestalt). Predstavnik je berlinske geštalt-psihologije i utemeljitelj topološke psihologije. Među prvima je provodio eksperimentalna istraživanja socijalno-psiholoških fenomena. U djelu Dinamička teorija ličnosti (A Dinamic Theory of Personality, 1935) posvetio se grupnoj dinamici istražujući djelovanje demokratskih, autokratskih i neusmjeravanih (laissez-faire) načina rukovođenja u dječjim grupama.
