Lofoti (norveški Lofoten [lu:'futən]), skupina otoka ispred sjeverozapadne obale Norveške (okrug Nordland); 1227 km², 24 643 st. (2023). Glavni su otoci Austvågøya (527 km²), Vestvågøya (411 km²), Moskenesøya (186 km²), Flakstadøya, Gimsøya, Værøya i Røst. Na sjeveroistoku se nastavljaju u skupinu Vesterålen i s obalom Norveške zatvaraju fjord Vest (Vestfjorden). Građeni su pretežno od granita i gnajsa; razvijen je glacijalni reljef. Najviši je otok Austvågøya (Higravstindan, 1146 m). Obale otokâ dobro su razvedene. Iako leže sjeverno od polarnice, zbog Norveške morske struje (ogranak Golfske struje) klima je razmjerno blaga (osobito zimi); srednja temperatura iznosi u siječnju 0 °C, u srpnju 12 °C. Stanovnici se bave ribolovom (bakalar, sleđ, iverak, losos) i stočarstvom (goveda, ovce); preradba ribe, proizvodnja mesa i mliječnih proizvoda. Razvija se turizam; ljeti pristaju brodovi za krstarenje. Otoci su s kopnom i međusobno povezani cestovnom vezom (tuneli i mostovi); na otocima se nalaze manje zračne luke i helidromi. Značajnije su luke: Hennigsvær, Svolvær, Kabelvåg. More oko Lofota važno je ribolovno područje Norveške; poznato je po ulovu bakalara zimi (od siječnja do travnja), kada dolaze na obalno područje na mriješćenje.
