Mislav (latinski Mislaus, Muisclavus, Moisclavus, Oyslaus), hrvatski knez od približno 835. do približno 845. Spominje se između Vladislava i Trpimira, ali nije poznato je li bio Vladislavov izravni nasljednik, odnosno postoji li među trojicom vladara uopće dinastička veza. Mletački ljetopisac Ivan Đakon (X–XI. st.) naziva ga princeps, dok ga Trpimir u svojoj darovnici navodi kao kneza (dux) i vladarskog prethodnika (antecessor noster), čime Mislav postaje prvi hrvatski vladar kojemu ime bilježi domaći izvor. Nije mu poznat puni vladarski naslov, pa upitnim ostaje naziva li se već i on knezom Hrvata. Središte je moći hrvatske države za njegova vladavine prebačeno iz Nina u Klis. Iako je poput prethodnika bio podložan franačkom vladaru, iskoristivši unutarnje sukobe u Franačkoj kao i slabljenje Bizanta na Jadranu, znatno je povećao svoju samostalnost i ojačao vlast, postavljajući tako temelje usponu Hrvatske. Prvi je od hrvatskih vladara došao u sukob s Mlečanima nakon što je 839. dužd Petar Tradenik pokrenuo pohod za osvajanje područja tzv. Sklavinije, ali ne zna se je li do rata doista i došlo ili je mir što ga je Mislav iste godine s duždem sklopio na lokalitetu Sv. Martin – pretpostavlja se crkvici ili dvoru u Podstrani kraj Splita – potpisan prije oružanog sukoba (taj se mir održao sve do doba kneza Domagoja). Ipak, 840. Mlečani su s franačkim carem Lotarom I. sklopili sporazum kojim se obvezuju, u zamjenu za trgovačke povlastice, štititi talijanske i istarske gradove od Slavena, tj. Neretljana, a vjerojatno i Hrvata. Točno trajanje Mislavove vladavine nije poznato i ovisi o prijepornoj dataciji Trpimirove darovnice (tradicionalno datirana 852., a u novije doba često i 841). Nije stoga sigurno sukobljava li se Mislav sa Saracenima koji 840-ih, ratujući s Mlečanima i Bizantom, pljačkaju jadransko priobalje. Iz Trpimirove darovnice saznaje se da je Mislav u blizini Klisa sagradio te posjedima (u Lažanima i Tugarima), servima i ancilama obdario crkvu sv. Jurja na Putalju, prvu poznatu zadužbinu jednoga hrvatskog vladara. Splitskoj je crkvi pritom darovao i desetinu prihoda od plodova i životinja s kneževskog posjeda u Klisu, što može svjedočiti o Mislavovim dobrim odnosima s bizantskim gradovima na obali. Uz njegovu se vladavinu vezuje nekoliko epigrafskih spomena (ulomak krstioničkoga ciborija sa Sv. Marte u Bijaćima te dijelovi arhitrava oltarne ograde iz Pridrage kraj Novigrada i s Begovače kraj Zadra), u kojima su neki povjesničari, premda nesigurno, prepoznavali Mislavovo ime, što bi predstavljalo najraniji epigrafski spomen jednoga hrvatskog vladara.
