Nauru (nauruanski Naoero, engleski Republic of Nauru), država na istoimenom otoku u zapadnome dijelu Tihog oceana (Mikronezija); obuhvaća 21,2 km².
Prirodna obilježja
Otok je ovalna oblika, okružen lagunom koju zatvara koraljni greben. Istočni je nastavak otočja Karolini. Uska obalna nizina prema unutrašnjosti prelazi u prostrani ravnjak (do 65 m), na kojem su bila bogata ležišta fosfata (prema nastanku guano). Zbog intenzivnog rudarenja više od 80% površine potpuno je uništeno, ostali su ogoljeli vapnenački izboji. Obala je duga 30 km. Klima je tropska s malim dnevnim i godišnjim kolebanjima temperature (prosječna godišnja temperatura oko 28 °C) i obilnim oborinama (do 2080 mm), najviše od studenoga do veljače. Nema stalnih tekućica; oceanska se voda desalinizira, a koristi se i kišnica. Prirodna vegetacija gotovo je potpuno uništena, uz obalu kokosove palme i kultivirano tropsko bilje.
Stanovništvo
Prema popisu stanovništva iz 2011. Nauru ima 10 084 st.; gustoća naseljenosti je velika i iznosi 475,6 st./km². Stanovništvo živi u priobalnoj nizini na zapadnoj i južnoj strani otoka. Većinsko stanovništvo su domorodci Nauruanci (93,6%, 2011), ostalo su doseljenici (radnici na privremenom radu) kojih se broj stalno smanjuje: Kiribaćani (s 12,5% u 2002. na 1,8 % u 2011), Kinezi (s 4,6% u 2002. na 1,5% u 2011) i dr. (4,8%). Po vjeri su uglavnom protestanti (49,0%; od toga 35,7% kongregacionalista) i katolici (32,9%). Službeni su jezici nauruanski i engleski. Godišnji je porast broja stanovnika (1,8%, 2006–11) znatno manji od prirodnoga priraštaja (2,8% ili 28,9‰, 2011) što je rezultat negativne migracijske bilance (u prosjeku –1,1% godišnje) kao posljedica iseljavanja doseljenika zbog smanjenja proizvodnje fosfata. Stopa nataliteta je visoka (36,3‰, 2011; svjetski prosjek 19,2‰), a mortaliteta u okvirima svjetskoga prosjeka (7,5‰, 2011; svjetski prosjek 8,2‰); smrtnost je dojenčadi 33,0‰ (2011). Stanovništvo je vrlo mlado; u dobi je do 14 godina 38,0% st., od 15 do 64 godine 60,7%, a u dobi od 65 i više godina 1,3% stanovnika. Očekivano je trajanje života 57,5 godina za muškarce, te 63,2 godine za žene (2011). U rudarstvu je zaposleno 24,7% aktivnoga stanovništva, većinom ugovornih radnika, a u uslužnim djelatnostima 75,3%; nezaposlenost je visoka (23% aktivnoga stanovništva). Pismeno je 96,4% stanovništva starijega od 15 godina (2011). Nauru je u potpunosti urbanizirano područje; nema službenoga glavnoga grada. Naselja (distrikti) leže uz obalu; u Yarenu (747 st., 2011) je sjedište parlamenta.
Gospodarstvo
Početkom 2000-ih gospodarstvo se uglavnom zasniva na izdavanju dozvola za ribarenje stranim brodovima i eksploataciji fosfata, te je ostalo ovisno o međunarodnoj pomoći. Udjel je siromašnoga stanovništva 24% (2013), a stopa nezaposlenosti 23% (2011). Vrijednost BDP-a uvećana je s 20,4 milijuna USD (2007) na 125,6 milijuna USD (2018); BDP po stanovniku iznosi oko 9890 USD (2018). U sastavu BDP-a (2018) vodeći je uslužni sektor (77%), a potom industrijski (19%) i poljoprivredni (4%). Vrijednost izvoza 2017. bila je 24,7 milijuna USD, a uvoza 35,6 milijuna USD. Fosfati čine najveći dio izvoza (oko 70%), a izvozi i kokos, tekstil, plastične proizvode, keramiku i dr. Uvozi uglavnom hranu, gorivo, strojeve, vozila, lijekove i građevni materijal. Prema udjelu u izvozu vodeći su partneri Australija (24%), Japan (23,7%), Južna Koreja (16,2%), Novi Zeland (7,7%) i Francuska (6,6%). Najviše uvozi iz Australije (63,2%), Fidžija (11,5%), Indije (10,8%), Singapura (4,1%). Veličina je javnoga duga 86,8% BDP-a (2018).
Promet
Nauru ima 5 km industrijske željezničke pruge i 41 km cesta (asfaltirano 79%). Duž obale otoka vodi 16 km duga cesta koja povezuje sva naselja. Međunarodna zračna luka u Yarenu.
Novac
Novčana je jedinica australski dolar ($ A; AUD); 1 dolar = 100 centi.
Povijest
Mikronezijci su naselili Nauru od početka I. tisućljeća pr. Kr. te se ondje razvilo klansko društveno uređenje. Prvi Europljanin koji je došao do otoka bio je britanski kapetan John Fearn 1798., a od 1830-ih ondje se povremeno nastanjuju i europski doseljenici. Između tradicionalnih klanova izbile su 1878. borbe za položaj glavnog poglavara koje su okončane 1888., kada je otok anektirala Njemačka. Početkom I. svjetskog rata 1914. australske postrojbe osvojile su Nauru koji je potom Liga naroda 1920. dodijelila kao mandatno područje britanskoj kruni, odnosno zajedno Velikoj Britaniji, Australiji i Novom Zelandu, a 1923. upravu je preuzela Australija. Za II. svjetskog rata bio je pod japanskom okupacijom 1942–45.
Nauru je 1947. postao UN-ov starateljski teritorij, formalno pod zajedničkom upravom Velike Britanije, Australije i Novoga Zelanda, ali je u praksi uprava ostala isključivo australska. Autonomiju je stekao 1966., a neovisnost 31. I. 1968 (postavši ujedno članom Commonwealtha). Za prvoga predsjednika je izabran Hammer DeRoburt (na položaju je bio 1968–76., 1978–86. i 1986–89), a nakon njega u više je navrata predsjednik bio Bernard Dowiyogo (1976–78., 1989–95., 1996., 1998–99., 2000–01., 2003). Rudnici fosfata nacionalizirani su 1970., a ribolovna zona u širini od 200 nautičkih milja proglašena je 1978. Član UN-a Nauru je postao u rujnu 1999. Teška gospodarska kriza izazvala je od sredine 1990-ih političku nestabilnost s učestalim izmjenama predsjednika republike do sredine 2000-ih. Potom su na predsjedničkom položaju dulje bili Ludwig Scotty (2004–07), Marcus Stephen (2007–11), Baron Waqa (2013–19) te Lionel Aingimea (2019–22). Od listopada 2023. predsjednik je David Adeang.
Politički sustav
Prema Ustavu od 31. I. 1968., s više dopuna i izmjena, Nauru je unitarna republika. Predsjednik republike istodobno je šef države i vlade (kabineta) koja vrši izvršnu vlast i čije članove imenuje (iz redova zastupnika). Predsjednika republike bira parlament (također iz redova zastupnika) nakon svakih parlamentarnih izbora; parlament može većinom svih članova smijeniti predsjednika i izabrati novoga. Zakonodavnu vlast ima jednodomni Parlament s 19 zastupnika koje biraju građani na općim, izravnim izborima na razdoblje od tri godine. Pravo je glasa opće, jednako i obvezno za sve državljane s navršenih 20 godina života. Sudbenu vlast vrše Vrhovni sud, članove kojega imenuje predsjednik republike, i niži sudovi. Država je administrativno podijeljena na 14 okruga. Iako postoji nekoliko političkih stranaka, kandidati na izborima ugl. nastupaju kao neovisni. Nacionalni blagdan: Dan neovisnosti 31. siječnja (1968).
