Oldenburg [ɔ'ldənburk], njemačka povijesna pokrajina. U poč. XII. st. grofovija pod vlašću istoimene obitelji. Isprva je bila u vazalnom odnosu prema saskim vojvodama, a od 1180. prema rimsko-njem. carevima. Njezini su gospodari bili grofovi Oldenburški (1088–1667), danski kraljevi (1667–1773) i obitelj Holstein-Gottorp (1773–1918). Nakon osamostaljenja od Danske oldenburška je grofovija bila 1777. uzdignuta u status vojvodstva; tijekom kratkotrajne francuske okupacije (1811–13) nalazilo se u sastavu Francuskoga Carstva. God. 1815. vojvodstvo Oldenburg postalo je neovisnim velikim vojvodstvom, koje je 1848. dobilo ustav. God. 1853. pridružilo se Njemačkomu carinskomu savezu, 1867. Sjevernonjemačkomu savezu, a 1871. Drugomu Carstvu (1871–1918). Nakon abdikacije velikoga vojvode 1918. bilo je 1919. proglašeno slobodnom državom Weimarske Republike (1919–33). Za vrijeme Trećega Reicha (1933–45) Oldenburg je s Aurichom, Osnabrückom i Bremenom tvorio Reichsgau (upravno-terit. jedinica), a nakon II. svjetskog rata ušao je u sastav savezne pokrajine Niedersachsen (Donja Saska).
