Olgierd (poljski izgovor [o'lg’ert]) (litavski Algirdas), veliki knez litavski od 1345 (?, oko 1296 – ?, 1377). Jedan od sedmorice sinova i nasljednika velikoga kneza Gedimina. Nominalno prvenstvo među braćom imao je najmlađi Jevnut, kojemu je pripao glavni grad Vilnius. God. 1345. Olgierd je s bratom Kestutisom lišio vlasti Jevnuta, protjerao ga iz Vilniusa i proglasio se, zajedno s Kestutisom kao suvladarom, velikim knezom Litve. Njegovu vladavinu obilježili su razvoj i širenje Litve. Glavni mu je cilj bio osvojiti ruske zemlje koje su nekoć tvorile Kijevsku Kneževinu. God. 1346. stekao je znatan utjecaj u Pskovu i Novgorodu, a poslije u nizu ratova priključio Litvi černigovsko i seversko područje te dio smolenskoga. Olgierdova osvajanja izazvala su sukobe s Poljskom, koji su završili 1366. priključenjem Litvi dijelova Volinije i Polesja te gubitkom Podolja. Pošto je na Sinjim vodama 1362. pobijedio Tatare, s kojima je ratovao od 1351., proširio je vlast do Crnoga mora. Tatarskoga je kana tada prisilio na povlačenje prema jugu te na uspostavu novoga tatarskoga središta na Krimu. Ratovao je i protiv Moskve, koju je 1368. i 1372. neuspjelo opsjedao. Pokrstio se kratko prije smrti. Njegov je sin bio Jagelo. (→ jagelovići)
