Pérez [pe'res], Carlos Andrés (puno prezime Pérez Rodríguez), venezuelski političar (Rubio, 27. X. 1922 – Miami, SAD, 25. XII. 2010). Studirao je pravo na Središnjem sveučilištu Venezuele u Caracasu i na Slobodnom kolumbijskom sveučilištu u Bogoti. Sudjelovao je 1941. u osnivanju socijaldemokratski orijentirane Demokratske akcije (AD). Nakon dolaska na vlast reformističke vojno-civilne hunte u listopadu 1945., tajnik je novog predsjednika Rómula Betancourta, potom tajnik vlade te zastupnik, a nakon vojnog puča 1948. zatvoren pa 1949. izgnan. Pošto se privremeno vratio u Venezuelu 1952. ponovno je bio zatvoren te ponovno izgnan. Nakon pada vojne diktature 1958. bio je zastupnik (1959–60., 1964–68) te ministar unutarnjih poslova (1960–63), istaknuvši se u suzbijanju ljevičarske gerile. Glavni tajnik AD-a 1969–74., u prosincu 1973. izabran je za predsjednika Venezuele. Za njegova mandata (1974–79) nacionalizirana je naftna industrija i rudnici željeza te su pokrenute velike državne investicije u proizvodnju aluminija i hidroelektrane. Obnovio je diplomatske odnose s Kubom, protivio se desničarskim diktaturama u latinskoameričkim državama. Rast cijena nafte omogućio je gospodarski prosperitet sa znatnim povećanjem javne potrošnje, napose ulaganja u socijalne programe i obrazovanje, ali i s rastom vanjskog duga te širenjem korupcije. Po isteku mandata postao je doživotni senator. Ponovno je izabran za predsjednika 1988. te je, stupivši na položaj 1989., gospodarsku recesiju nastojao riješiti privatizacijom pojedinih državnih kompanija (npr. telekomunikacijske) i deregulacijom cijena. Smanjenje subvencija za gorivo i povećanje cijene javnog prijevoza doveli su međutim 1989. do masovnih prosvjeda u kojima je bilo više stotina poginulih, a dio vojske pokušao ga je svrgnuti pučevima u veljači i studenom 1992. U ožujku 1993. optužen je za pronevjeru i zlouporabu položaja zbog slanja novca iz posebnog državnog fonda za pomoć predsjednici Nikaragve Violeti Barrios de Chamorro da se održi na vlasti te ga je u kolovozu 1993. parlament uklonio s položaja (u postupku koji je i kritiziran kao politički motiviran), potom je bio u kućnom pritvoru, a 1996. je osuđen je na 28 mjeseci zatvora. Izabran za senatora 1998 (kada je ponovno optužen za pronevjeru), od 1999. nalazio se u izgnanstvu, prvo u Dominikanskoj Republici, a potom u Miamiju, odakle je žestoko kritizirao politiku Huga Cháveza.
