Salerno [salε'rno], grad, upravno središte istoimene pokrajine i luka u Kampaniji, na obali sjevernoga dijela Salernskoga zaljeva, 50 km jugoistočno od Napulja, južna Italija; 128 136 st. (2021). Sastoji se od antičkoga dijela, koji leži amfiteatralno na padinama brežuljka, i modernoga dijela duž obale. Među arhitektonskim spomenicima ističu se katedrala (XI. st., pregrađivana u XVIII. st.; s grobom pape Grgura VII.), palače Pinto (XII. st.) i Fruscione (XIII. st.), crkva Santa Maria delle Grazie (XV. st.), utvrda Arechi (VI. st., obnovljena u XX. st.), ostatci antičkog vodovoda i dr.; muzeji (keramike, dijecezanski, arheološki); pinakoteka. Potkraj IX. st. u gradu je utemeljena prva medicinska škola na svijetu (Scuola Medica Salernitana; ukinuta 1811). Industrijsko (prehrambena, kemijska, tekstilna, industrija keramike, stakla; brodogradnja) i turističko središte. Ukupan lučki promet 12,6 milijuna tona tereta i 1,1 milijun putnika (2023). Međunarodna zračna luka.
Rimljani su na mjestu starijega etrurskog (iz VI. st. pr. Kr.), odn. samnićanskog (od V. st. pr. Kr.) naselja, napuštenoga oko 280. pr. Kr., utemeljili 197. pr. Kr. koloniju Salernum. Nakon prestanka rimske, odn. bizantske vlasti, došao je 646. pod Langobarde te ušao u sastav langobardskog Vojvodstva (poslije Kneževine) Benevento, a njegovom podjelom 849. postao je središte zasebne kneževine koja je u razdoblju 1027–52. postala najmoćnija država u južnoj Italiji. Kneževinu Salerno i sam grad osvojili su 1076. Normani. Salerno je potom bio prijestolnica normanskog Vojvodstva Apulije i Kalabrije, što je ostao do 1130. kada je zajedno s vojvodstvom ušao u sastav Sicilskoga (odn. Napuljskoga) Kraljevstva. Grad je potom do 1568. bio središte obnovljene kneževine kao feuda u tom kraljevstvu, u posjedu više plemićkih obitelji (Colonna, Orsini, Sanseverino). Od druge polovice XIX. st. u Salernu se razvija industrija i trgovačka luka. Za II. svjetskog rata saveznici su kraj Salerna 9. IX. 1943. izvršili desant, glavni takav na Apeninski poluotok, ujedno i svoj prvi veliki desant na europsko kopno. Usprkos početnom neočekivano snažnom otporu njemačke vojske, savezničke postrojbe su do sredine rujna oslobodile sam grad i zadržale uspostavljeni mostobran, što im je omogućilo napredovanje prema Napulju. Od veljače do srpnja 1944. Salerno je bio glavni grad Italije te je ondje u travnju postignut sporazum između monarhističke vlade Pietra Badoglia i antifašističkih stranaka kojim je stvorena vlada nacionalnog jedinstva.
