Sibiu [sibi'u] (njemački Hermannstadt [hε'rmanštat], mađarski Nagyszeben [nα'ḑsεbεn]; staro hrvatsko ime Sibinj), grad na rijeci Cibin (pritok Olta) na sjevernom rubu Južnih Karpata u srednjoj Rumunjskoj, oko 250 km sjeverozapadno od Bukurešta; 134 298 st. (2021). Upravno je središte istoimenog okruga. U starom dijelu grada, na desnoj obali rijeke, nalaze se zidine i utvrde građene u XIV–XVI. st., gotička katedrala s dijelovima iz XIV. st., kasnogotička gradska vijećnica, barokna palača Brukenthal (XVIII. st.; bogata knjižnica, od 1817. muzej) i barokne crkve. Zbog dobro očuvane stare gradske jezgre, ubraja se u glavna rumunjska turistička odredišta. Sveučilišta (Lucian Blaga, osnovano 1990; Alma Mater, osnovano 2005), vojna akademija (osnovana 1920). Etnografski (Franz Binder, Emil Sigerus), prirodoslovni, povijesni (Casa Altemberger), farmacijski (prva ljekarna osnovana 1494), parnih lokomotiva i drugi muzeji; filharmonija. Godišnje se održava Međunarodni festival kazališta (od 1993). Razvijene su proizvodnja automobilskih dijelova, strojeva (tekstilnih i dr.), kemijskih i prehrambenih proizvoda, papira, kože i elektrotehničkoga materijala te elektronička industrija; u novije doba velika su strana ulaganja u industriju. Međunarodna zračna luka.
U antičko doba grad Cibinium, na mjestu kojega su potkraj XII. st. njemački kolonisti osnovali grad koji se u dokumentima prvi put spominje 1191., a od XIII. st nazivao se Villa Hermanni, Hermannsdorf i Hermannstadt. Tatari su ga razorili 1241., nakon čega je bio obnovljen. Dobivši 1366. gradske povlastice, postao je sjedištem transilvanskih Sasa (saskoga comesa) te važnim gospodarskim i kulturnim središtem. Nakon 1526. pod vlašću Ivana Zapolje i njegovih nasljednika pa u sastavu Kneževine Transilvanije, a pošto je ona postala habsburškom krunskom zemljom bio je njezin glavni grad 1699–1791. i 1848–61. Nakon I. svjetskog rata pripao je Rumunjskoj.
