Vladislav I. Jagelović ili Vladislav III. (Varnenčik) (poljski Władysław III Warneńczyk [vładɨ'słaf varne'ńčɨk]), poljski i hrvatsko-ugarski kralj (Krakov, 31. X. 1424 – najvjerojatnije kraj Varne, Bugarska, 10. XI. 1444). Stariji sin Vladislava II. Jagela, na poljsko prijestolje izabran je nakon očeve smrti 1434. dok je regentsku vlast obnašao krakovski biskup, kardinal Zbigniew Oleśnicki (koji je 1437. odbio češku krunu koju su Vladislavu I. ponudili husiti). Premda je naslijedio i očev naslov vrhovnoga kneza Litve (dux supremus), ondje je 1432–38. trajao građanski rat oko nasljednika velikoga kneza Vitolda Velikoga, a u koji se, podupirući litavske velike kneževe (Švitrigajla, 1430–32; Sigismund Kęstutaitis, 1432–40) koji su nastojali oslabiti poljsko-litavsku personalnu uniju, upleo Njemački viteški red (Poljsko-teutonski rat 1431–35). Nakon smrti Alberta II. Habsburgovca Sabor u Stolnom Biogradu izabrao ga je i okrunio 17. VII. 1440. za hrvatsko-ugarskoga kralja (pod imenom Vladislav I.), iako je Albertova dvomjesečnog sina Ladislava V. Postuma u svibnju iste godine dala okruniti njegova majka Elizabeta Luksemburška pod pokroviteljstvom Fridrika III.; građanski rat 1440–42., u kojem je Elizabeta isprva imala potporu Ulrika II. Celjskoga, završio je sporazumom u Győru po kojem bi Ladislav Postum naslijedio Vladislava. Uspješno ratovanje Janka Hunyadija protiv Osmanlija 1437–43. i utjecaj papinskog legata Julijana Cesarinija te bosanskoga kralja Tvrtka II. Kotromanića i srpskog despota Đurađa Brankovića doveli su do odluke o zajedničkom ratu protiv Osmanlija, u kojem su Vladislavove i Hunyadijeve snage 1443. uspješno prodrle preko Niša do Sofije, ali su se zbog zime i oskudice u hrani povukle početkom 1444. Porazi i unutarnji nemiri prisilili su sultana Murata II. na mir (Segedinski mir), koji je doveo do obnove Srpske despotovine. Međutim, na papinski poticaj, a unatoč odluci Sejma da se treba vratiti u krizom pogođenu Poljsku i Litvu, Vladislav i Hunyadi obnovili su rat te bili teško poraženi kod Varne u Bugarskoj, gdje je Vladislav nestao u bitki (dobio je pridjevak Varnenčik: »od Varne«). Taj poraz označio je kraj ofenzivne politike hrvatsko-ugarskih kraljeva prema Osmanskome Carstvu. Nije imao nasljednika pa ga je na ugarsko-hrvatskom prijestolju naslijedio Ladislav V. Postum, a na poljskom prijestolju, nakon trogodišnjeg interregnuma, 1447. mlađi brat Kazimir IV. Jagelović.
