Wertheimer (njem. izgovor [ve:'ɹthaiməɹ]), Max, njemački psiholog (Prag, 15. IV. 1880 – New Rochelle, New York, SAD, 12. X. 1943). Filozofiju je studirao u Berlinu, doktorirao u Würzburgu 1904. kod Oswalda Külpea. Radio je u psihologijskim institutima u Frankfurtu (1910–16) i Berlinu (1916–29), gdje je također predavao, a od 1933. do smrti na New School for Social Research u New Yorku. Jedan je od utemeljitelja geštaltizma. Zaokupljen vidnom percepcijom, Wertheimer je 1910. započeo proučavanje prividnoga kretanja koje je nazvao phi-fenomenom. Istraživanja, u koja su se ubrzo uključili Kurt Koffka i Wolfgang Köhler, dovela su do teorije prema kojoj je percepcija okoline cjelovita, a ne rezultat zbroja pojedinačnih dijelova ili elemenata, te su objavljena 1912. u Zeitschrift für Psychologie. Ta teorija, nastala u području vidne percepcije, prihvaćena je kao valjana i produktivna i u drugim područjima percepcije (sluh, dodir itd.), kao i u drugim granama psihologije. Glavna djela: Tri rasprave o teoriji oblika (Drei Abhandlungen zur Gestalttheorie, 1925), Produktivno mišljenje (Productive Thinking, 1945).
