agonist (grč. ἀγωνıστής: borac, natjecatelj).
1. U anatomiji, mišić koji izvodi određenu radnju ili kretnju (npr. pregibanje lakta), nasuprot svojemu antagonistu (oprječniku).
2. U farmakologiji, tvar koja ima afinitet za receptor, odnosno za dio stanice ili organizma koji reagira s lijekom, i potiče njegovu fiziološku aktivnost. Može biti potpuni, parcijalni i inverzni. Potpuni agonist postiže maksimalan učinak pri potpunoj ili djelomičnoj zauzetosti receptora. Parcijalni agonist ili agonist-antagonist postiže učinak manji od maksimalnog pri potpunoj zauzetosti receptora, čak i kod visokih doza. Inverzni agonist veže se za neaktivnu konformaciju receptora te smanjuje udjel receptora u aktivnom stanju. Mnogi kemijski spojevi što se prirodno pojavljuju u tijelu a aktiviraju određeni receptor ubrajaju se u skupinu endogenih agonista toga receptora, primjerice hormoni i neurotransmiteri (acetilkolin, histamin, noradrenalin i dr.). Lijekovi što djeluju kao agonisti receptora ubrajaju se u egzogene agoniste, npr. morfin, fenilefrin, benzodiazepini, barbiturati, agonisti receptora GLP-1 (glukagonu sličan peptid 1) i dr.
