aporija (grčki ἀπορία: bezizlaznost, nevolja, neizvjesnost, dvojba), u antičkoj filozofiji, teškoća koja se javlja u nekom problemu; poteškoća izbora između dvaju rješenja nekog problema koja su podjednako moguća ali među sobom inkompatibilna; zamršeno, teško rješivo pitanje. Npr., kod stoika odnos između slobodne volje i prirodne nužnosti. Najpoznatije su aporije elejca Zenona (Ahil i kornjača, Stadion, Strijela i sl.).