deponentia [depone'nci·a] (prema lat. deponens, genitiv deponentis: koji odlaže), u gramatici starih indoeuropskih jezika, termin kojim se označuju glagoli koji imaju medijalne ili pasivne oblike, a aktivno značenje. Nazivaju se deponentia, jer prema shvaćanju antičkih gramatičara »odlažu« aktivne oblike. Deponentni (odložni) glagoli postoje u latinskome (sequor: slijedim), grčkome (hépomai: slijedim), sanskrtu (sacate: slijedi), staroirskom jeziku (sechithir: slijedi) itd., a postojali su i u indoeuropskom prajeziku.
