disimilacija (lat. dissimilis: nejednak, različit).
1. U biologiji, ona faza u izmjeni tvari u kojoj se složeniji organski spojevi organizma razgrađuju u jednostavnije, pri čemu se oslobađa energija potrebna za rad organa. Jedan je od glavnih disimilacijskih procesa disanje. Brzina disimilacije ovisi o različitim uvjetima, osobito o temperaturi u okolini organizma. Produkti disimilacije (CO2, voda, ekskreti itd.) zovu se disimilati. Suprotno asimilacija.
2. U fonetici, razjednačivanje, glasovna promjena kojom se izbjegava ponavljanje glasova, izravnih ili udaljenijih susjeda, npr. dabar mj. negdašnjega babar, devet mj. *nevet. Jedan od dvaju istih ili sličnih glasova zamjenjuje se srodnim glasom, npr. ježom mj. ježem ili pak nestaje, npr. breskov mj. breskvov. Ta je pojava suprotna jednačenju ili asimilaciji.