ethos

ethos (prema grč. ἔϑος: običaj; ćud), u glazbi, naziv za uvjerenje u antičkoj grčkoj glazbenoj kulturi prema kojem glazba i čovjekova duša očituju posebnu srodnost posredstvom harmonije kao zajedničke biti. Posljedica je tomu vjerovanje da glazba ima moć pozitivnog i negativnog utjecaja na formiranje čovjekova karaktera i mijenu stanja duše. Prvi su ga zagovarali pitagorejci, a korijeni mu sežu u orfičke mitove i staroegipatska iskustva. Teoriju i naučavanje o ethosu u glazbi osobito su promicali Platon (Država, III) i Aristotel (Politika, VIII), a svoju su široku zbiljsku primjenu našli u sustavu starogrčkog glazbenog odgoja, široj koncepciji umjetnosti (nauk o katarzi) i praksi društvenih i vjerskih svečanosti.