fanerozoik (engl. Phanerozoic, od grč. φανερός, phanerós: vidljiv + -zoik), u geološkoj kronologiji Zemlje, najmlađi eon, nakon proterozoika (započeo je prije 538,8 milijuna godina a traje i danas; → kronostratigrafija). Započinje pojavom tragova fosila Treptichnus (Phycodes) pedum, odnosno blizu točke negativnog otklona ugljikova izotopa. Dijeli se na geološke ere paleozoik, mezozoik i kenozoik. Tijekom fanerozoika Zemlja je postupno poprimala svoj današnji oblik i značajke kroz procese pomicanja kontinenata, formiranja planina i kontinentalne glacijacije. To je doba obilježeno postojanjem različitih složenih ekosustava te višestaničnih organizama koji su ostavili detaljne fosilne zapise svoga postojanja, upućujući na mnogobrojne transformacije u milijune različitih vrsta. Iako su se živi organizmi javili i znatno prije, tek je početkom fanerozoika došlo do njihova ubrzanog širenja i evolucije. Prvotni biljni i životinjski organizmi živjeli su u moru, a tijekom vremena proširili su se i na kopno, postupno popunjavajući sve ekološke niše, zahvaljujući razvoju biljaka koje su fotosintetskim procesom otpustile slobodni kisik u atmosferu. Tijekom fanerozoika bilo je nekoliko pojava masovnih izumiranja organizama, ali su preživjeli organizmi svaki put evoluirali u još raznovrsnije i naprednije oblike života.
