impeachment [impi:'čmənt] (engl., prema impeach: okriviti, optužiti; tražiti opoziv < starofranc. empeecher, empescher: sputati, uhvatiti u klopku < lat. impedicare), u angloameričkoj ustavnoj praksi, postupak kojim se javni dužnosnik optužuje te mu se sudi zbog protuzakonitog djelovanja i zloporabe ovlasti. Zbog velike važnosti predmeta, ali i opasnosti da bi počinitelj u postupku pred redovitim sudom izbjegao kaznu, impeachment provode predstavnička tijela. U Engleskoj, odn. Velikoj Britaniji Donji dom (House of Commons) Parlamenta, na temelju istrage neovisnih istražitelja, podiže optužbu pred Gornjim domom/Domom lordova (House of Lords) koji potom sudi i slobodno odlučuje o kazni. U SAD-u sudi Senat na temelju optužnih članaka Zastupničkoga doma (House of Representatives) Kongresa; kazna je smjena s položaja, a za nju mora glasati najmanje dvije trećine prisutnih senatora. U engleskoj ustavnoj praksi taj se tip postupka javio 1376., najviše se primjenjivao u XVII. st., a izobičajio se nakon 1806 (posljednji put je predložen 1848). U američkoj praksi postupak impeachmenta do sada je primijenjen 22 puta, a optuženi su bili savezni suci (njih 15), ministri (2), senatori (jedan) i predsjednici SAD-a Andrew Johnson (1868. optužen za kršenje nekoliko zakona), Bill Clinton (1999. optužen za davanje lažne prisege pred Velikom porotom i ometanje sudskog postupka) te Donald Trump dva puta (2019. optužen za zloporabu ovlasti i opstrukciju Kongresa i 2021. optužen za poticanje pobune). Sva trojica su u Senatu oslobođeni optužbi. Postupak impeachmenta je 1974. započet i protiv predsjednika Richarda Nixona (zbog zloporabe ovlasti, ometanja istrage i opstrukcije Kongresa), ali je Nixon prije izglasavanja optužnih članaka u Zastupničkom domu podnio ostavku na predsjednički položaj. Postupci slični angloameričkom impeachmentu predviđeni su i u ustavima drugih država (Brazil, Francuska, Njemačka, Italija, Irska, Indija i dr.).
