jusiv (prema lat. iussus, particip prošli od iubere: zapovijedati), glagolski oblik kojim se izražava zapovijed i koji, osim imperativa, obuhvaća i druge glagolske oblike, posebno oblike konjunktiva (takav konjunktiv obično se naziva jusivnim ili zapovjednim), npr. lat. Prudenter vivas (Živi pametno) ili Veniat (Neka dođe). U hrv. jeziku jusivom bi se mogla smatrati uporaba infinitiva u zapovjednom značenju (npr. Zatvarati vrata!) ili, eventualno, i neke porabe optativa (npr. Bog vam pomogao!). Jusiv u niječnom obliku, kojim se u pravilu označuje zabrana, naziva se prohibitiv (lat. prohibere: udaljiti; priječiti pristup). U semitskim jezicima jusiv je poseban (tzv. apokopatski) način kojim se izražava zapovijed, i to blaža od one koja se izražava imperativom.
