kandelabar (njem. Kandelaber < lat. candelabrum: svijećnjak). 1. Ukrašeni višekraki drveni ili metalni stalak za svijeće u crkvama, dvoranama, raskošnim stubištima. Crkveni se kandelabri spominju već u V. st., od XII. st. obvezni su pri obredima, a nose se i u procesijama. Često imaju i izrazito umjetničku vrijednost, primjerice Trivulzijev kandelabar iz ranoga XIII. st., djelo Nikole iz Verduna (katedrala u Milanu), ili kandelabar Andree Riccija s početka XVI. st. (bazilika sv. Antuna u Padovi).
2. Stup javne ulične rasvjete. Kao dio urbane opreme, nerijetko je oblikovan u duhu stilskoga razdoblja kojemu pripada.
