kontaminacija (kasnolat. contaminatio: ukaljanost, ljaga).
1. Prvotno: onečišćenje, uprljanje, opoganjenje koje nastaje u dodiru ljudi i stvari s nečim što se smatra nečistim, zlim, prokletim, zabranjenim itd.
2. Taloženje ili upijanje radioaktivnih tvari, kemijskih ili bioloških agensa u pojedinim područjima, na osoblju i objektima, čime se zagađuje okoliš. Može zajedno ili odvojeno obuhvatiti zagađenje zraka, zemljišta i vode. Živi organizam može biti kontaminiran izravno, dodirom s radiološko-kemijsko-biološkim agensima, ili neizravno, preko kontaminiranoga zraka i drugih kontaminiranih tvari i predmeta. Kontaminacija može biti unutarnja, kada se agensi unose u tijelo, i vanjska, kada ostaju na koži. Ona je vrlo ozbiljna, a često i smrtonosna prijetnja za živi organizam pa je nužno provoditi potrebne mjere zaštite i detekcije, te dekontaminacije radi ublažavanja posljedica.
3. U zaštiti okoliša, unošenje u okoliš tvari ili energije koja uzrokuje ili može uzrokovati dokazivu štetu, onemogućuje neku od poželjnih ili tradicionalnih djelatnosti ili smanjuje opću dobrobit, uključujući i estetske vrijednosti.
4. U lingvistici, termin koji označuje analogijsko djelovanje jednog elementa (riječi, konstrukcije, glasovne jedinice) na drugi tako da među njima dođe do križanja, udruživanja ili pak do miješanja dijelova različitih riječi u novu riječ, npr. prema njem. Kartoffel (krumpir, disimilacijom od starijega Tartüffel < starijega tal. tartufolo) i Erdapfel (»zemljana jabuka«, krumpir) nastalo je Erdtoffel. Može to također biti i miješanje dvaju formanata u jedan (npr. hrv. -enjača u riječima tipa sjemenjača, plamenjača i sl. nastalo je od -en + -jača) ili spajanje u jednu riječ jezičnih elemenata podrijetlom iz različitih jezika (tj. hibridizacija, tvorba miješanih izvedenica ili složenica), npr. gnjavator, visokokvalitetan (hrv.-lat.), antitijelo, kontranapad (lat.-hrv.), iskasapiti, pilana (hrv.-tur.) i sl.
5. U antičkoj komediografiji, preradba dvaju samostalnih tekstova u novu cjelinu.