kula (turski kule < arap. qulla).
1. Vrsta utvrde
2. U osmanskom graditeljstvu, dvorac feudalca ili vojnog starješine; višekatnica četverokutna tlocrta, pokrivena četveroslivnim krovom od šindre ili kamenih ploča. Najviši kat bio je najčešće nadsvođen; katkad je iznad njega bio podizan još jedan, drveni kat, tzv. čatma. Kula je imala obrambenu ulogu, dok je u izravnoj blizini bila stambena zgrada, tzv. odžak; često su obje bile zaštićene velikim kamenim zidom.
