marelica (njem. Marelle ili Marille < tal. armellina, za venecijanski armellino: koštica, sjemenka marelice, usp. lat. armeniacum [pomum]: marelica) (kajsija), voćka iz skupine koštuničavoga voća iz porodice ruža (Rosaceae), roda šljiva (Prunus), koji obuhvaća 15 vrsta. Marelica ima okruglaste listove i bijele, pri osnovi latica ružičasto nijansirane cvjetove. Plod je žućkast ili narančast, okruglast ili malo ovalan s uzdužnom brazdom, sočna, aromatična mesa, s 8 do 15% šećera, a sadržava vitamine A, B1 i B2 i C. Meso ploda jede se svježe, sušeno, kandirano ili prerađeno u različite nefermentirane proizvode (džem, marmelada, kompot, sirup, sok), a rabi se i za proizvodnju žestice. Koštica čini 5 do 10% ukupne mase ploda, a od sjemenke se tiještenjem (prešanjem) dobiva masno biljno ulje koje se rabi u prehrani i u kozmetičkoj industriji. U sjemenkama marelice prirodno su prisutni cijanogeni glikozidi poput amigdalina masenog udjela 6 do 17,5 mg/g. Enzimi koji se oslobađaju pri oštećenju biljnoga tkiva hidrolizom daju otrovnu cijanovodičnu kiselinu, a naziv cijanid obično se odnosi na njezine soli zbog aniona CN– što nastaje disocijacijom.
Marelica je podrijetlom iz središnje i sjeverozapadne Kine, gdje je bila poznata više od 4000 godina pr. Kr., a odatle se proširila prema zapadu. Tijekom više tisućljeća nastalo je iz divljih vrsta mnoštvo uzgajanih odlika koje su se smjerovima kretanja selilačkih naroda proširile na područja tople i umjereno tople klime.
Danas se u svijetu uzgaja više od 1000 odlika marelice različite dobi dozrijevanja, od lipnja do kraja kolovoza. U nas se uzgajaju odlike: krupna rana, mađarska najbolja, kečkemetska ruža, japanska rana, Breda, royal i dr.
