orgije (grč. ὄργια, mn. od ὄργιον: bogoštovni čin, žrtveni obred), u antičkoj Grčkoj, misterijski tajni obredi posvećeni nekim bogovima (Demetri, Kibeli, kabirima i osobito Dionizu). U njima su mogli sudjelovati samo slobodni ljudi, koji su na strogo propisan način bili u njih upućeni. U noćnim su se orgijama isticale žene (menade) uz veliku viku i razuzdane plesove. Orgijastički elementi javljaju se u mnogim religijama pri sjetvenim, žetvenim, novogodišnjim i drugim svečanostima (→ saturnalije), praćeni ritualnim gozbama, pijankama, seksualnom raspojasanošću, maskiranjem, noćnim tumaranjem, krvoprolićem i drugim ekscesima. Tumače se željom da se ekstatičnom razuzdanošću čovjek približi božanstvu i pojača plodnost zemlje (stoke, ljudi), ili da se simboličkim prekidom staroga reda, nakon kratkoga kaotičnog stanja (u kojem je sve dopušteno), uspostavi novi poredak, ili pak psihološkom potrebom za povremenom relaksacijom od strogih pravno-moralnih normi primitivne zajednice. – Danas se, u prenesenom značenju, orgijama nazivaju raskalašene zabave.
