psihologija rada, grana primijenjene psihologije koja istražuje individualno-psihološke, tehnološko-psihološke i socijalno-psihološke aspekte ljudskoga rada. Proučava ponašanje radnika, usklađuje njegove psihološke osobine sa zahtjevima rada i radnoga mjesta te rješava individualne i skupne probleme u radu radi dobrobiti pojedinca i povećanja radne učinkovitosti. Psiholozi rada analiziraju radna mjesta, procjenjuju fizičke i psihičke sposobnosti zaposlenika, savjetuju pri profesionalnoj orijentaciji te profesionalnom napretku, ispituju uvjete rada, istražuju načine upravljanja i mogućnosti poboljšanja međuljudskih odnosa u radnim kolektivima. Razvila se na prijelazu iz XIX. u XX. st. kao prva grana primijenjene psihologije, a utemeljio ju je Hugo Münsterberg. Isprva se pretežno bavila problemima vezanima uz industriju (analiza posla, selekcija i usavršavanje zaposlenika), pa se često nazivala industrijskom psihologijom. Nakon razdoblja traženja načina prilagodbe čovjeka radu, javila se potreba za prilagodbom metoda rada te strojeva i alata čovjeku, što je postalo predmet istraživanja ergonomije. Utvrdivši kako na pojedinca utječe složeni socijalni sustav radne organizacije, psiholozi su se s vremenom počeli baviti socijalno-psihološkim aspektima rada (upravljanje i struktura organizacije, međuljudski odnosi, zadovoljstvo poslom), a to je područje proširivanjem izvan djelokruga industrije na sve radne organizacije dobilo naziv oganizacijska psihologija. Danas se industrijska i organizacijska psihologija smatraju područjima psihologije rada.
