puhaljka. 1. Cjevasta naprava s pomoću koje se puhanjem izbacuje projektil (obično strijela ili glinena kuglica), izrađena najčešće od trske, bambusa ili palmine stabljike, vađenjem srčike. Upotrebljavala se uglavnom za lov, rjeđe u borbi. Budući da je snaga ispuhanoga projektila nedovoljna za ubijanje većega plijena, projektil se najčešće prethodno umakao u otrov (kurare i sl.). Upotrebljavalo ju je starosjedilačko stanovništvo jugoistočne Azije, Južne i Srednje Amerike, neki sjevernoamerički Indijanci, a poznata je bila i u južnoj Indiji, na Śri Lanki i Madagaskaru.
2. Puhalo, naprava za raspirivanje vatre na ognjištu.