teret.
1. U prometu, roba ukrcana radi prijevoza u neko prijevozno sredstvo (kopneno, pomorsko, riječno ili zračno). Brodski teret, npr., razvrstava se na suhi teret (sipki, komadni, opći, teški i glomazni, hlađeni), tekući teret (nafta i naftni derivati, ukapljeni plin, kemikalije, ulje, alkohol i dr.) i opasan teret (eksplozivi, otrovni plinovi i sl.). Pri rukovanju teretom (ukrcavanje, iskrcavanje, prekrcaj, slaganje, prijevoz) nastoji ga se do odredišta prevesti neoštećenoga i u preuzetoj količini, pa ga se nerijetko pakira u odgovarajuću ambalažu, stavlja na paletu, u kontejner, cisternu ili drugi spremnik.
2. U fizici → opterećenje