trauma (grč. τραῦμα: ozljeda, rana).
1. U medicini → ozljeda
2. U psihologiji, emocionalno bolan doživljaj ili iskustvo, različito od uobičajenog, koje izaziva posljedice na pojedinca (traumatski događaj) te predstavlja prijetnju njegovu osobnom integritetu. Prema vrsti traume se dijele na akutne (reakcije na jednokratan, izrazito stresan događaj), kronične (reakcije na dugotrajan, ponavljajući uznemirujući događaj), kompleksne (reakcije na ponavljajuće uznemirujuće događaje različitih vrsta) i sekundarne traume (posljedice izloženosti tuđoj traumi i patnji). Kod većine ljudi traumatsko iskustvo ne ostavlja trajne negativne posljedice, uobičajene reakcije na događaj (šok, negiranje, ljutnja, uznemirenost, osjećaj krivnje i srama, strah, rastresenost i dr.) povlače se spontano nakon prestanka i izdvajanja iz traumatske situacije, a za oporavak je važno vrijeme povratka osjećaja sigurnosti i dostupnost socijalne potpore. U rjeđim se slučajevima mogu javiti pojačane, produljene ili trajne tegobe koje upućuju na posttraumatski stresni poremećaj.
