konvergencija (prema lat. convergens: koji se približava).
1. Sličnost, sukladnost, podudarnost osobina, svojstava; međusobno približavanje, težnja za istim ciljem.
2. U meteorologiji, strujanje zraka pri kojem u neko područje ulazi više zraka nego što iz njega izlazi. Zbog konvergencije strujanja uz tlo nastaju vertikalne komponente gibanja, zrak se dizanjem ohlađuje, pa, ako u atmosferi ima dovoljno vlage, nastaju oblaci i oborine. Konvergencija u donjim slojevima atmosfere popraćena je divergencijom zraka u višim slojevima. Trenje zraka o podlogu glavni je uzrok konvergencije strujanja uz površinu Zemlje, pa se zrak usmjeruje prema području nižega tlaka. Na konvergenciju utječe i pad tlaka zraka na određenom području.
3. U oceanografiji, granica susreta dviju morskih struja, na kojoj voda s površine ponire u dubinu. Obrnuta je pojava divergencija (tokovi morskih struja razdvajaju se pa se voda na liniji divergencije uzdiže, podiže hranjive sastojke iz dubine na površinu pa su ta područja bogata planktonom i ribom).
4. U biologiji, podudarnost u građi tijela koja se javlja u organizama koji su filogenetski međusobno posve neovisni, ali žive u sličnom okolišu (npr. oblik tijela u riba i kitova). Konvergencija ili konvergentna evolucija rezultat je adaptacije.
5. U matematici, približavanje niza matematičkih objekata, najčešće brojeva, određenoj vrijednosti (→ limes; redovi).
6. U lingvistici, pojava da jezici koji su u polazištu različiti teže tomu da provedu identične jezične promjene. Primjerice, aorist (passé simple) nestaje istodobno u francuskom i na jugu Njemačke, za tvorbu složenog perfekta njemački, galoromanski i italoromanski jezici rabe pomoćni glagol sa značenjem »imati« (haben/avoir/avere) za prijelazne glagole, a glagol sa značenjem »biti« (sein/être/essere) za neprijelazne i povratne glagole. Pri dugotrajnom geografskom kontaktu i kulturnoj simbiozi, na temelju intenzivne konvergencije nastaju jezični savezi (npr. balkanski jezični savez).
