Lotar I. (njemački Lothar I., francuski Lothaire I.), franački car (?, 795 – samostan Prüm u Njemačkoj, 29. IX. 855). Sin Ludviga I. Pobožnoga. Od 817. očev suvladar i nasljednik s pravom vrhovništva. Upravljao 822–825. Italijom, gdje ga je 823. papa Paskal I. okrunio za cara. Godine 830. pobunio se s braćom Ludvigom I. (II.) Njemačkim i Pipinom I. protiv očeve odluke da im polubrat Karlo I. Ćelavi dobije vladarski udio. Godine 833. predvodio drugi ustanak, ali se 834. morao povući u Italiju. Nakon Pipinove smrti 838. i nove podjele carstva, trebao je dobiti carski naslov, ali bez prava vrhovništva (839). Kada je nakon očeve smrti (840) htio ostvariti punu vlast, Ludvig I. (II.) Njemački i Karlo I. Ćelavi porazili su ga kraj Fontenoya (841). Prema ugovoru u Verdunu 843. priznat mu je carski naslov, pa je dobio Italiju, Burgundiju i zemlje između rijeka Rajne, Maasa i Schelde (potonju Lotaringiju). Razdijelivši 855. državu na sinove Ludviga II., Lotara II. i Karla Provansalskoga, povukao se u samostan Prüm, gdje je uskoro umro.
