Ludvig I. (II.) Njemački

Ludvig I. (II.) Njemački (njemački Ludwig der Deutsche), istočnofranački (njemački) kralj od 843 (?, oko 805 – Frankfurt na Majni, 28. VIII. 876). Treći sin Ludviga I. Pobožnoga. U diobi države 817. pripala mu je Bavarska sa susjednim zemljama na istoku, gdje je počeo vladati 826. Za trajanja ustanka protiv njegova oca (830–833) uspio je proširiti područje svoje vlasti. Godine 834. pomogao je ocu vratiti se na vlast, ali se opet sukobio s njim zbog povećanja vladarskog udjela njegova polubrata Karla I. Ćelavoga (838). Nakon očeve smrti sporazumio se s Karlom I. Ćelavim protiv najstarijega brata Lotara I. kojega su zajedno pobijedili kraj Fontenoya (841). Po ugovoru u Verdunu (843) dobio je dio franačke države istočno od Rajne (tzv. Istočnofranačko Kraljevstvo) s gradovima Speyerom, Wormsom i Mainzom. Tako je prvo pod svojom vlašću sjedinio one zemlje i narode koji su se smatrali njemačkima. Na istoku je ratovao protiv Slavena (Abodrita, Čeha i Moravaca), a na sjeveru protiv Normana.