Ørsted [œ:'ɹsdeδ], Hans Christian, danski fizičar i kemičar (Rudkøbing, 14. VIII. 1777 – Kopenhagen, 9. III. 1851). Doktorirao je 1799. na Sveučilištu u Kopenhagenu gdje je od 1806. bio profesor.
U prvome objavljenom znanstvenom radu opisao je bateriju koju je izumio te kako se može odrediti jakost električne struje opažanjem mjehurića nastalih razdvajanjem vode na vodik i kisik (1801). Primijetio je da se magnetna igla zakreće okomito na smjer žice kojom teče istosmjerna električna struja i tako otkrio magnetski učinak električne struje. Otkrio je da ako stalna istosmjerna električna struja teče kroz ravnu žicu: a) žicu okružuju silnice magnetskoga polja koje leže u ravnini okomitoj na žicu, b) ako se promijeni smjer električne struje, mijenja se i smjer magnetskoga polja i c) jakost magnetskoga polja u prostoru oko žice razmjerna je jakosti električne struje, a obrnuto razmjerna udaljenosti od žice (1820). Ørstedovo otkriće potaknulo je razvoj elektrodinamike a njegova primjena na električni telegraf dovela je do komunikacijske revolucije. Izdvojio je spoj piperin iz crnog papra (1819) i izolirao aluminij u gotovo čistom obliku (1825).
Osnovao je (1824) društvo za popularizaciju znanosti, koje od 1908. danskim fizičarima dodjeljuje Ørstedovu medalju za značajna postignuća, a 1829. utemeljio je u Kopenhagenu Politehničko učilište (danas Dansko tehničko sveučilište) kojega je bio prvi ravnatelj. Po njem je 1932. bila nazvana jedinica za jakost magnetskoga polja, ersted, u danas napuštenome CGSm-sustavu. Bio je član Royal Society (od 1821), Kraljevske švedske akademije znanosti (od 1822), francuske Akademije znanosti (od 1823), Američke akademije umjetnosti i znanosti (od 1849). Po njem su nazvani krater na Mjesecu (Oersted) i planetoid (16583 Oersted).