struka(e): fizika

toplinska provodnost (znak λ), fizikalna veličina koja opisuje propusnost tvari za prijenos topline; toplinska provodnost veća je što je veći prijenos topline. Ovisi o vrsti, strukturi, gustoći, vlažnosti i temperaturi tvari i određuje se eksperimentalno: λ = –Ql/(PtΔT), gdje je Q toplina, l duljina toplinskoga vodiča, P ploština presjeka toplinskoga vodiča okomita na smjer širenja topline, t vrijeme vođenja topline, a ΔT razlika temperatura na krajevima toplinskoga vodiča. Ako je toplinska provodnost malena, tvar je toplinski izolator, ako je velika, tvar je toplinski vodič. Toplinska provodnost recipročna je toplinskoj otpornosti r, dakle r = 1/λ. Toplinska vodljivost opisuje propusnost tijela za toplinu. Mjerna jedinica toplinske provodnosti jest vat po kelvinu i metru (WK–1m–1).

Toplinska provodnost nekih tvari na sobnoj temperaturi i tlaku od 105 Pa

tvar toplinska provodnost
(WK–1m–1)
zrak 0,026 2
pamuk 0,03
drvo 0,04 do 0,4
guma 0,16
voda 0,6
staklo 0,8 do 1,4
granit 1,73 do 3,98
bizmut 7,97
bronca 26 do 50
željezo 72 do 80,4
zlato 310
bakar 401
dijamant 2200
Citiranje:

toplinska provodnost. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 20.6.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/toplinska-provodnost>.