struka(e):
Geiger, Hans
njemački fizičar
Rođen(a): Neustadt an der Weinstraße, 30. IX. 1882.
Umr(la)o: Potsdam, 24. IX. 1945.
ilustracija
GEIGER, Hans

Geiger [gại'gəɹ], Hans (puno ime Johannes Wilhelm Geiger), njemački fizičar (Neustadt an der Weinstraße, 30. IX. 1882Potsdam, 24. IX. 1945). Doktorirao (1906) na Sveučilištu u Erlangenu. Radio na sveučilištima u Manchesteru (1907–12), Berlinu (1912–25), Kielu (1925–29), Tübingenu (1929–36). Istraživao je radioaktivnost i raspršenje alfa-čestica. S engleskim fizičarom Johnom Mitchellom Nuttalom otkrio (1911) ovisnost energije alfa-zračenja i vremena poluraspada α-radioaktivnih elemenata (Geiger-Nuttalov zakon). Godine 1913. potvrdio Rutherfordovu teoriju raspršenja alfa-čestica, koja se osniva na hipotezi sićušne atomske jezgre i velikog elektronskog omotača (planetarni model atoma). U suradnji s njemačkim fizičarom Waltherom Müllerom konstruirao (1928) Geiger-Müllerovo brojilo, iznimno važan mjerni instrument u nuklearnoj fizici. Bio je član njemačke Nacionalne akademije znanosti Leopoldina (od 1935). Po njem su nazvani krater na Mjesecu (Geiger) i planetoid (14413 Geiger).

Citiranje:

Geiger, Hans. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/geiger-hans>.